0
Fudbal

Stefan Cupic Superliga Srbije, Vozdovac - Napredak 23.2.2018. foto: Pedja Milosavljevic / STARSPORT

DECENIJA OD VELIKOG PODVIGA ‘ORLIĆA’- STEFAN ČUPIĆ ZA HS: ‘Znali smo da ćemo da dobijemo Francuze, bili smo psihički pripremljeniji!’ (FOTO) (VIDEO)

Objavljeno: 03.08.23 u 08:05

‘Do te utakmice nismo imali nikakva očekivanja, međutim u finalu smo svi stvarno verovali.’

Srbi su kao narod poznati po ljubavi prema sportu, a posebno pretendira fudbal. Nekada smo kao fudbalska reprezentacija Jugoslavije učestvovali na skoro svakom takmićemju i beležili značajne uspehe. Na prvom Mundijalu održanom u Urugvaju 1930. godine smo zauzeli treće mesto, što je tada bilo nepojmljivo.

Takođe, bronzom smo se okitili i 1962. godine u Čileu. Što se tiče Evropskih prvenstava, uspeli smo da dođemo da samog finiša dva puta, ali su nas 1960. godine zaustavili Rusi, odnosno Sovjetski Savez, a 1968. Italija. Beleženi su uspesi i na Olimpijskim igrama, a najviše se ističe 1960. kada je osvojeno zlato.

Tada smo na krilima mladih nada našeg fudbala stigli do vrha uz asove kao što su bili Milan Galić, Andrija Anković, Milutin Šoškić i mnogi drugi. U novijoj istoriji ističe se Svetsko prvenstvo 1990. godine u Italiji, kada je Jugoslavija stigla do četvrtfinala, ali je zaustavljena od Argentine. 

Nakon toga usledile su sanckije, ali se naš nacionalni tim vraća na Mundijal Francusku 1998. godine. Tada smo ispali u osmini finala od Holandije kada je Mijatović pogodio čuvenu prečku, a na Evropskom prvenstvu poslednje učešće je sada već daleke 2000. godine.

Srbija je poznata kao rasadnik mladih talenata u svim sportovima, pa i u fudbalu. To se i dokazalo pre tačno deset godina, kada se nacionalni tim uzrasta do 19 godina popeo na krov Evrope pod dirigentskom palicom Ljubinka Drulovića, a na krilima Sergeja Milinkovića-Savića, Aleksandra Mitrovića, Stefana Čupića, Predraga Rajkovića, Miloša Veljkovića i drugih.

FOTO: Twitter/Fudbalski savez Srbije

To Evropsko prvenstvo se održalo u Litvaniji, orlići’ su prešli prepreke u vidu Francuske, Gruzije, Turske, Portugala, da bi se u finalu ponovo sastali sa ‘galskim petlovima’ i golom Lukovića došli do fanstastičnog uspeha.

Jedan od tih ‘zlatnih’ momaka koji je doprieno tom uspehu jeste tada izdanak OFK Beograda, Stefan Čupić. On je rođen 1994. godine u Nišu, a kao mali branio je za Radnički Niš, da bi svoje prve seniorkse korake napravio na ‘Karaburmi’. Bio je čuvar mreže i Olimpijakosa iz Nikozije, Arata iz Jermenije, Voždovca, Radničkog iz Kragujevca.

Čupić je o ovom podvigu govorio za HotSport.

 Prošlo je deset godina od velikog uspeha koji ste ostvarili u Litvaniji. Kakva su očekivanja bila pre nego da počne prvenstvo?

SČ: Mogu da kažem da je to moj najveći uspeh u profesionalnoj karijeri, uz osvojene dve titule jermenskog šampionata, jedan osvojeni kup i jedan super kup. Očekivanja su bila samo da se plasiramo na to Evropsko prvenstvo, jer niko nije obraćao pažnju toliko na nas, nismo bili dovoljno ispraćeni medijski. Te kvalifikacije su bile u Beogradu, mi smo uz dosta sreće prošli, jer smo zajedno sa tri ili četiri reprezentacije imali po 4 boda, a prošli smo zbog bolje gol razlike. Na tom samom Evropskom prvenstvu kada smo otišli nisu bila neka velika očekivanja, nisu nas dovoljno mediji ispratili. Za prolazak gupe favoriti su bili Francuzi, Gruzijci, Turci, pa onda mi. Bile su stvarno dobre reprezentacije, u Francuskoj tada je bio Benzija špic, Rabio je bio vezni i niko nije davao prostora da mi prođemo. Išli smo utakmicu po utakmicu, pobedili prvo Gruziju, pa onda Tursku i poslednje kolo, gde sam ja branio, igrali smo nerešeno sa Francuskom i završili kao prvi. Bilo je dobro druženje i dobra hemija, neverovatan skup pozitivnih ljudi i dobrih igrača je bio u tom timu. Naravno tu je i stručni štab, koji je bio jako korektan prema nama. Mogu slobodno da kažem da je stručni štab imao najveće zasluge za osvajanje tog Evropskog prvenstva uz sportskog direktora Save MiloševićaMitra Mrkele. Dali su nam slobodu, nije bilo pritiska.

FOTO: Starsport

 Kakva je atmosfera bila u ekipi?

SČ: Ja sam tada bio cimer sa Nemanjom Maksimovićem, naša soba je bila glavna. Kod nas je bilo kartanje do kasno u noć. Tu je bio Sergej, Vojvodić, čak i Urošević, oni su bili stalni gosti kod nas, mogu da kažem da smo se stvarno dobro družili, bili smo nerazdvojni, to zajedništvo je bilo glavno za osvajanje tog Evropskog prvenstva uz stručni štab koji je stvarno bio fleksibilan. Dopuštali su nam da mi kroz naše druženje stvaramo vrhunsku hemiju i da napravimo rezultat.

 Prošli ste grupu kao prvi ispred Francuske, Gruzije Turske. Zatim ste u nokaut fazi dobili Portugal na penale. Kakav je osećaj bio pre finala?

SČ: Išli smo utakmicu po utakmicu, bez ikakvog pritiska. Ja mislim da niko od nas nije verovao da ćemo mi proći grupu, s obzirom da su svi predstavili Gruziju, Francusku Tursku kao dosta bolje reprezentacije od nas. Drula je tu odigrao najveću ulogu, jer je u momentu kada se osvojio dovoljan broj bodova da prođemo dao šansu svim momcima, bez obzira što je ta poslednja utakmica odlučivala ko će biti prvi. Verovao je svim momcima, nas 18 je bilo i dao je priliku i rezerevama. To je mnogo uticalo i da prođemo i Portugal koji je bio izraziti favorit na penale i onda u finalu, iako je Francuska favorit, bili smo sigurni da ćemo da pobedimo. To se osetilo u vazduhu, nekako smo na psihološkom planu bili jači, bolju smo hemiju imali i to je presudilo.

 U finalu ste odmerili snage sa Francuskom i na kraju ostvarili trijumf.

SČ: Do te utakmice nismo imali nikakva očekivanja, međutim u finalu smo svi stvarno verovali. Takav je bio govor tela cele ekipe, fokusirani smo bili, jednostavno smo znali da ćemo da dobijemo Francuze. Bili smo psihički pripremljeni jer smo bili rasterećeniji u tom finalu od njih. Svi smo bili kao jedan. Moram da spomemen i govor Save Miloševiča koji je bio stvarno neverovatan. Drula nam je pistio i motivacionu poruku Žozea Murinja koji nam je poželeo sreću tada.

 U tom timu su bili igrači poput Mitrovića, Sergeja, Gaćinovića. Koje po tebi najviše postigao do sada?

SČ: Mi smo tada bili u tom trenutku svi jednaki, jako lepo smo se družili. Svi oni su napravili vrhunske karijere, od svih njih ja sam najbliži sa Nemanjom Maksimovićem i on mi je i dan danas najdraži. I sa Veljkovićem sam isto u fenomenalnom odnosu, a Sergej je možda napravio najbolju karijeru uz Mitrovića. Svi su oni vrhunski momci i fudbaleri.

 U to vreme si bio golman OFK Beograda. Da li misliš da si mogao više da postigneš?

SČ: Pa sigurno. Bio sam u tom trenutku rezervni golman u prvom timu. OFK Beograd je veliki klub, tu sam ponikao, naučio prve fudbasle korake i on je u mom srcu. Uvek kad mogu dođem, obiđem ljude. I kada je bila teška situacija, uvek sam bio tu uz klub, ljude koji su tu. Igrači dođu i prođu, ali ljudi koji održavaju stadion, oni ostaju tu i to su ljudi sa kojima volim da popričam, da se pozdravim, da popijem kafu. Naravno, tu su i navijači sa kojima sam ostao u vrhunskom odnosu. Meni je jako lepo i drago kad dođem na stadion. Sigurno sam mogao da bolje napravim karijeru da sam imao nekog agenta koji bi vodio moju karijeru. OFK Beograd kada je imao ponude za mene nije me prodao, posle je došao period kada se ispalo iz lige, težak period, ja sam otišao nekim drugim putem, bio sam u Norveškoj, pa u Jermeniji, Kipru. To je bio moj put, nažalost nisam napravio karijere kao ti momci, ali sam zadovoljan svojom karijerom i mislim da ću igram još deset godina, samo da me telo služi i da nema povreda.

Ti si rođeni Nišlija, da li možemo da te očekujemo jednog dana u Radničkom?

SČ: Nekoliko puta sam pregovarao sa Radničkim. Prošle godine u ovo vreme ja sam sve dogovorio, ali je tadašnji trener me nije hteo, jako loše je pričao o meni upravi kluba. Oni su stekli možda neko pogrešno mišljenje o meni, jer je taj trener bio meni selektor u mladoj reprezentaciji. Prošle godine sam je bila situacija da dođem u Radnički i jako sam hteo, faktički sam bio na korak da dođem, ali nije se namestilo iz nekih ne znam kojih razloga. Možda se namesti u budućnosti, ja sam otvoren i voleo bih da igram za prvi tim jer sam tu rođen. Bilo baš lepo da se vratim na Čair, ali to nisu pitanja za mene, već za ljude koji vode klub, nadam se da će da se sklope kockice. – istakao je Čupić za HotSport.

2
0

0 Komentara

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

Unesite pojam i stisnite enter