Fudbal
16:29 21.10.2025.

UZEO ZVEZDU U SRBIJI KAO PRIMER: Vlasnik najvećeg čuda smatra da razlike u prihodima uništavaju prvenstva!

aleks muzio
FOTO: Union Saint-Gilloise

Ogromni prihodi u Ligi šampiona se loše odražavaju na nacionalna takmičenja!

Aleks Muzio, poznat po ulozi u vođenju Uniona Sen Žiloaza i angažmanu u evropskom fudbalu, u razgovoru za italijanske medije osvrnuo se na rastuće razlike između velikih i malih klubova i način raspodele novca u evropskim takmičenjima. Kao primer je naveo Crvenu zvezdu, ukazujući na to koliko ekstremne razlike u prihodima mogu uticati na nacionalna prvenstva, ali ne nužno i na same rezultate na terenu.

U Belgiji se večeras igra meč Lige Šampiona u kojem razlika u godišnjim prihodima između domaćeg Union Sen Žiloaza i Intera iznosi neverovatnih 500 miliona evra. Muzio ističe da takve razlike pokazuju dva potpuno različita koncepta u fudbalu – elitni klubovi sa ogromnim budžetima i mali timovi sa ograničenim sredstvima, ali da finansijska snaga ne garantuje uvek uspeh na terenu.

Union je decenijama bio marginalizovan, gotovo pred gašenjem, dok je Inter u poslednje tri godine bio dvostruki finalista Lige šampiona. Promena u Unionu došla je 2018. godine kada su engleski biznismeni Toni Blum i Aleks Muzio kupili klub, ulažući 7 miliona evra i već u prvoj sezoni vratili tim u prvu ligu posle 48 godina. Muzio je nakon toga preuzeo većinski paket akcija, dok je Blum zbog evropskih zakona morao da se povuče.

Muzio objašnjava da, iako je uključen u svakodnevno funkcionisanje kluba, ključne odluke delegira generalnom i sportskom direktoru kako bi se izbegao haos i nesporazumi u strukturi kluba: “Jako je bitno da kao vlasnik i predsednik kluba pošaljem jasnu poruku svima u klupskim strukturama ko je zadužen za funkcionisanje kluba na dnevnom nivou… Da jasno povučemo linije i odredimo granice jer se u protivnom stvara haos…”

Pored toga, Muzio je od prošle godine i predsednik Unije evropskih klubova (UEC), organizacije koja se zalaže za prava manjih i srednjih timova, za razliku od EKA, koja zastupa samo interese najvećih klubova: “Mi smo kontrateg udruženju koje je do sada bilo rezervisano samo za elitne klubove… Oni hrane sujetu čelnicima manjih klubova… ali ti direktori zapravo nemaju nikakvu moć i prava da bilo šta odlučuju…”

Kao jedan od ključnih problema vidi neravnomernu raspodelu finansijskih sredstava, posebno za klubove koji razvijaju mlade igrače, ali ne učestvuju direktno u evropskim takmičenjima: “Ta sredstva solidarnosti se ne raspoređuju pošteno. Možete biti najbolji u razvoju igrača u svojoj državi ili najgori, dobićete sličan iznos. To nije ohrabrujuća politika za klubove koji se bave razvojem igrača.”

Muzio smatra da bi fudbal trebalo da bude konkurentniji, sa manjim razlikama između timova: “Pre je bilo više duha solidarnosti u fudbalu… Ne verujem da je dobro kada stalno pobeđuješ. Znam da ima navijača koji to vole, ali moja perspektiva fudbala sadrži više takmičarske solidarnosti. Ako se klubovi dobro i zdravo vode, svi imaju šansu za uspeh.”

Negativne primere vidi u klubovima poput Crvene zvezde i Ludogoreca, gde velike razlike u prihodima od TV prava ili UEFA fondova drastično utiču na nacionalna prvenstva i praktično uništavaju konkurenciju: “Naprimer, u Bugarskoj gde je Ludogorec osvojio 14 titula zaredom, ne bi trebalo da se nadate da će vaš klub biti drugi.”

Dodao je da su, na osnovu različitih statističkih prognoza očekivali da Crvena zvezda igra grupnu fazu Lige šampiona, a da nijedan drugi srpski klub neće izboriti plasman u grupnu fazu ostalih evrokupova.

“To bi značilo da je Crvena zvezda trebalo da dobije 40.000.000 evra od TV prava, uzimajući u obzir domaća i evropska takmičenja, iako ugovor o TV pravima u Srbiji nema neki poseban finansijski značaj. Grafik potrošenog novca i osvojenih bodova u prvenstvu je u tom slučaju prilično egzaktan. Ako ti zaradiš 40.000.000 evra, a sledeći najbolji klub u zemlji 1.000.000, to će da proizvede dramatične posledice po nacionalno prvenstvo…”

Muzio zaključuje da se u fudbalu mora pronaći balans između finansijske moći i takmičarskog duha, kako bi i mali klubovi imali realnu šansu za uspeh, i podseća na druge sportove kao primer, poput NFL-a, IPL-a u kriketu i engleske Premijer lige, gde je očuvana neizvesnost i konkurencija: “Nemate perspektivu kao takmičenje ako će jedan tim stalno dominirati… Fudbal bi trebalo da bude zajednica u kojoj svi imaju šansu da pobede.”

0
0

Ostavi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre nego što objavite komentare, posetite i upoznajte se sa uslovima korišćenja usluge.

Koliko večiti mogu u Evroligi?!

Pogledaj rezultate

Loading ... Loading ...