50 FUDBALERA, DEVET PORAZA I GODINA ZA ZABORAV: Kako je Srbija doživela istorijski debakl?
Srbija je završila 2026. godinu sa katastrofalnim učinkom, a brojni problemi obeležili su dosadašnji mandat Veljka Paunovića.
Jedna od najmračnijih stranica istorije srpskog reprezentativnog fudbala ispisana je u Volosu. Porazom od Grčke (1:0), reprezentacija Srbije završila je 2026. godinu sa svega jednom pobedom i čak devet poraza na deset odigranih utakmica.
Osam uzastopnih neuspeha, šest poraza u grupnoj fazi Lige nacija i zabrinjavajuća izdanja nacionalnog tima otvorili su brojna pitanja na koja će srpski fudbal morati da pronađe odgovore.
Institucionalna kriza u Fudbalskom savezu Srbije svakako nije pogodovala stvaranju zdrave atmosfere oko reprezentacije, ali razloga za ovakav rezultatski sunovrat ima i direktno na terenu.
pročitajte još
Godina predviđena za novi početak pretvorila se u katastrofu
Dolazak Veljka Paunovića na mesto selektora trebalo je da označi početak stvaranja reprezentacije koja će biti spremna za naredni kvalifikacioni ciklus. Srbija je već ostala bez plasmana na Svetsko prvenstvo, pa je period bez takmičarskih obaveza predstavljao idealnu priliku za postavljanje temelja novog nacionalnog tima.
Martovski poraz od Španije i pobeda nad Saudijskom Arabijom bili su prvi koraci u tom procesu, međutim, već naredno okupljanje pokazalo je koliko će Paunovićev zadatak biti komplikovan.
Brojni otkazi nakon završetka klupske sezone primorali su selektora da improvizuje, a Srbija je u duelima sa Zelenortskim Ostrvima i Meksikom doživela dva teška poraza.
Problemi sa dostupnošću igrača nastavili su se i tokom jeseni, a pred poslednje reprezentativno okupljanje iz privatnih razloga izostao je i Dušan Vlahović.
Neverovatan podatak – 54 fudbalera na spiskovima selektora
Koliko je Srbija tokom prethodnih osam meseci bila daleko od formiranja stabilnog sastava najbolje pokazuje podatak da su se na četiri spiska Veljka Paunovića našla čak 54 različita fudbalera.
Od tog broja, njih 50 dobilo je priliku da zaigra na deset utakmica nacionalnog tima, od kojih su četiri bile prijateljskog karaktera, dok je preostalih šest odigrano u Ligi nacija.
Ideja da se godina bez kvalifikacija iskoristi za afirmaciju mladih fudbalera i proširenje reprezentativne baze svakako ima smisla. Međutim, konstantne promene, neplanirani izostanci i nedostatak kontinuiteta otežali su stvaranje prepoznatljivog sistema igre.
Umesto da na kraju godine dobije jasniju sliku o tome na koga može da računa u budućnosti, selektor Srbije pred sobom i dalje ima veliki broj otvorenih pitanja.
Srbija počinjala da igra tek kada je bilo kasno
Posebno zabrinjava činjenica da su se tokom svih šest utakmica Lige nacija ponavljali gotovo identični problemi, bez obzira na to koji su fudbaleri bili na terenu.
Previše pasivan pristup, povlačenje pred protivnikom i čekanje prilike iz defanzivnog bloka uglavnom su dovodili do toga da Srbija počne konkretnije da napada tek nakon primljenog pogotka.
Golmani Vanja Milinković-Savić i Đorđe Petrović u više navrata sprečavali su znatno ubedljivije poraze, dok je ostatak ekipe retko uspevao da nametne sopstveni ritam.
Čak i kada je Srbija pokazivala da može da ugrozi protivnika, takvi periodi igre bili su kratkotrajni. Utisak je da je strah od greške i novog neuspeha postao ozbiljna prepreka za nacionalni tim.
Brojke koje najbolje oslikavaju stanje reprezentacije
Srbija je tokom 2026. godine primila čak 24 pogotka, odnosno prosečno 2,4 po utakmici, a nijednom nije uspela da sačuva svoju mrežu.
Ni ofanzivni učinak nije bio ništa bolji. „Orlovi“ su postigli svega sedam golova, na četiri susreta nisu zatresli protivničku mrežu, dok su samo jednom uspeli da postignu više od jednog pogotka.
Jedina uteha nakon istorijski loše godine jeste činjenica da Srbija nije direktno ispala iz A divizije Lige nacija, već će kroz baraž imati priliku da sačuva status među najboljim evropskim selekcijama.
Nakon toga slede i kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, a pred Veljkom Paunovićem nalazi se izuzetno zahtevan zadatak – da stabilizuje reprezentaciju, vrati joj identitet i ponovo probudi poverenje fudbalske javnosti.
Srpski fudbal će 2026. godinu želeti što pre da zaboravi, ali bi najveća greška bila da zaboravi i sve lekcije koje je iz nje mogao da izvuče.






