ZVEZDA BACILA 5.000.000 EVRA: Skupo plaćen i neuspešan eksperiment crveno-belih!
Utisak je da srpski šampion u ovom polju ne radi najbolje
Dolazak Daglasa Ovusua za 2.700.000 evra ponovo je otvorio pitanje odnosa Crvene zvezde prema domaćem tržištu, pre svega kroz odnos uloženog novca i onoga što je klub dobio na terenu. Brojke iz prethodnih sezona pokazuju da visoka ulaganja u superligaške igrače nisu donela očekivani rezultat.
U poslednje tri godine, ne računajući najnoviji transfer, Zvezda je za pet domaćih pojačanja platila ukupno 4.850.000 evra.
Konkretan trag ostavila su tek dvojica, i to više kroz kasnije transfere nego kroz dugoročan učinak u crveno-belom dresu.
Stefan Mitrović je plaćen oko 500.000 evra, dobio je kontinuitet, a potom je prodat Veroni za oko 1.300.000. Sličan put imao je i Ebenezer Anan, kupljen za nešto više od 500.000 evra, koji je posle solidne šampionske polusezone prodat Sent Etjenu za 2.000.000.

U Ananovom slučaju Zvezda je dobila funkcionalnog igrača u rotaciji tokom jedne polusezone, ali ne i dugoročnog nosioca igre, dok je Mitrović, uz stabilnu ulogu, takođe brzo napustio klub.
Sa druge strane, očekivanja od Uroša Sremčevića, do Ovusua najskupljeg domaćeg pojačanja u istoriji kluba, nisu ispunjena. Plaćen oko 2.000.000 evra, bez ozbiljne minutaže i jasnog statusa, ubrzo je prosleđen na pozajmice u Lučane i Napredak.
Kratku i gotovo neprimetnu epizodu imao je i Uroš Kabić, koji je u šest nastupa ostao bez konkretnog učinka, dok je Nemanja Stojić, doveden za milion evra, odigrao svega četiri utakmice pre nego što je prodat Makabiju iz Tel Aviva za 1.200.000. Finansijski saldo je bio pozitivan, ali je sportski doprinos ostao zanemarljiv.

Za razliku od ovih primera, neka od najpouzdanijih domaćih pojačanja u novijoj istoriji kluba stigla su za znatno manje iznose, ali su ostavila trag kroz ulogu i trofeje.
Dosadašnja praksa pokazuje da problem domaćeg tržišta nije u visini ulaganja, već u načinu na koji se sa tim igračima dalje radi i planira njihova uloga u timu.