ALEKSANDAR ĐERMANOVIĆ ZA HOTSPORT: Smatram da je moj fudbalski put pravi, liga nam je svake godine sve jača!
Zaista deluje da je ovo jedna od karijera koje od početka idu u pravom smeru!
Defanzivac OFK Beograda Aleksandar Đermanović govorio je ekskluzivno za HotSport o svom odličnom početku sezone, odgovornosti koju nosi pozicija štopera, svom igračkom razvoju, najtežim protivnicima, idolima, ali i problemima srpskog fudbala.
Takođe je otkrio i svoje ambicije za naredne godine, kao i očekivanja kada je u pitanju borba za titulu i opstanak u Superligi Srbije.
Pre svega, želim da čestitam izuzetno pre svega ofanzivno neobično kvalitetan početak sezone, gol i asistencija u uvodnih sedam mečeva, bilo je malo klimavo na startu, ali sada je OFK uhvatio ritam. Da li je ekipa svesna da igra sve bolje iz kola u kolo i kakva je atmosfera u timu povodom toga?
Hvala na čestitkama, veoma sam srećan što mogu da se pohvalim dobrom statistikom na početku sezone, ali još više sam srećan što ekipa iz utakmice u utakmicu igra sve bolje i bolje. Kao što ste rekli, bilo je klimavo na početku, izgubili smo bodove prelako na nekim utakmicama, ali i u takvim trenutcima ekipa nije klonula niti se naša atmosfera dovodila u pitanje. Atmosfera je nešto što krasi naš tim, svi smo pre svega prijatelji, pa nakon toga saigrači. Naravno, sve je lakše kada se uđe u pobednički kolosek, ali ekipa pokazuje koliko je jaka i jedinstvena onda kada je teško, što smo mi i pokazali.
U Superligi Srbije definitivno pozicija štopera je najsenzitivnija. Za razliku od zapadnih liga, ovde se greške retko praštaju, ispadanja iz tima dešavaju se usled i najmanjeg lošeg kontinuiteta. Koliko je izazovno držati koncentraciju na nivou čitave sezone za jednog defanzivca?
Igrati defanzivnog igrača generalno zahteva veliku odgovornost. Mislim da nije lako držati punu koncentraciju na svakoj utakmici tokom cele sezone i naravno da se greške dešavaju, a greška štopera se najviše vidi. Ali to je pritisak sa kojim moramo da se nosimo. Uvek naglašavam da špic igra celu utakmicu, ne uđe ni u jednu šansu, ali u 90. minutu da gol i on je igrač utakmice, dok kod štopera igraš odlično 90 minuta, ali na kraju napraviš grešku i ti si tragičar. Ali sve je to fudbal.
Imao si praktično pravi školski put u seniorski fudbal. Bio si jedan od najtalentovanijih juniora, potom si stasavao u Prvoj ligi, da bi od prošle godine bio neizostavni član tima iz vrha tabele elitnog ranga. Koliko je taj postepeni put uticao na tvoj razvoj u igrača kakav si danas?
Prošao sam sve rangove takmičenja, od treće lige, preko druge lige i sada Superliga Srbije. Smatram da je to bio pravi put za mene. U svakom takmičenju sam naučio dosta i stekao mnogo iskustva, upoznao dosta igrača koji su mi pomogli i uputili me na pravi put.
Superliga Srbije ima nekoliko fenomenalnih napadača, od onih supertalentovanih do igrača koji imaju stotine utakmica u nogama. Ko su neka imena najizazovnija za čuvanje?
U našoj ligi ima mnogo dobrih napadača, jer svaki tim teži da dovede dobrog igrača na toj poziciji. Uglavnom su to stranci koji su dovedeni da prave razliku. Imao sam dosta dobrih duela sa bivšim napadačem Crvene zvezde Šerifom, njega bih izdvojio kao najtežeg za čuvanje. Mogao bih još da izdvojim od starije garde Kataija i Vukanovića, dok od mlađih igrača bih pomenuo Bondžulića iz Lučana i Miloševića iz Partizana.
Svako ima idole. Ko je bio tvoj u nekom periodu razvoja i zašto? Da li se to možda danas oslikava na tvoju igru ili je čak uticalo da se baviš fudbalom?
Moj idol u sportu je Nemanja Vidić, ja bih rekao najbolji defanzivac u istoriji fudbala. Dosta njih mi i kaže da ličim na njega, kako izgledom i konstitucijom, tako i agresivnim stilom igre. Kada sam bio mlađi, najviše sam voleo da pustim highlights Nemanje Vidića i gledam njegove poteze protiv najboljih napadača na svetu.
Šta je po tebi i dalje gorući problem našeg fudbala? Deluje da je liga nikada izazovnija i izjednačenija, neki sjajni fudbaleri su u takmičenju, kako strani tako i domaći, ali šta je to što fali da se etabliramo kao ozbiljna nacija u evropskim takmičenjima?
Naša liga je iz godine u godinu jača i napredujemo kao fudbalska nacija, ali opet kaskamo za vodećim evropskim ligama. Mislim da bi igrači u Srbiji pre svega trebalo da promene odnos prema treningu, da se podigne nivo intenziteta, i to pre svega na treningu. To se kroz određeni vremenski period mora preneti i na sam teren.
Koji su naredni planovi Aleksandra Đermanovića u karijeri? Šta su ambicije koje bi voleo da ostvariš u recimo narednih pet godina? Gde vidiš sebe u tom periodu?
Moji planovi su pre svega usmereni na OFK Beograd, da ostvarimo još uspešnu sezonu kao tim i da i ove godine izborimo mesto u kvalifikacijama za Evropu. Na ličnom planu voleo bih da igram u jednoj od liga petice u nekom timu koji igra Ligu šampiona. Svaki prelazni rok donosi nešto novo, nikada se ne zna kada možeš da napraviš iskorak u inostranstvo u svojoj karijeri, ali dok se to ne desi, fokusiran sam na OFK Beograd i na uspehe tima. Kada svi igraju za tim, onda tim iznedri pojedince.
Za kraj, ko osvaja titulu, ko ide u Evropu, a ko ispada iz lige?
Ove godine mislim da Crvena zvezda ima najjači tim i mislim da će oni osvojiti ligu. A za kvalifikacije i ispadanje iz lige sada ne bih mogao da pričam – ima još mnogo da se igra. Liga je izjednačena, svako svakog može da pobedi. Klubovi teže da se što više pojačaju, uigraju tim i da se što bolje plasiraju na tabeli. Znamo da ove godine ispadaju četiri ekipe direktno, tako da nikome neće biti lako i svi će dati sve od sebe u nastavku takmičenja.