ALEKSA PEJIĆ ZA HOTSPORT: O Proleteru, TSC-u, Soligorsku, reprezentaciji Srbije, ali i novom klubu!
Aleksa Pejić, rođeni Beograđanin i snažni defanzivni vezista visok 190 cm, nastavlja svoj međunarodni fudbalski put – ovog leta potpisao je za izraelski Makabi Bnei Rejneh i time otvorio novo poglavlje u karijeri.
U klub iz Izraela stigao je pred sezonu 2025/26, nakon što je prethodne dve godine proveo u Srbiji, braneći boje TSC-a iz Bačke Topole. Njegova profesionalna priča počinje u Proleteru iz Novog Sada, gde je od 2019. do 2021. upisao 59 nastupa i tri pogotka. Potom je usledila selidba u beloruski Šahtjor Soligorsk, gde je 2021. godine osvojio nacionalno prvenstvo. Nakon kratkog perioda kao slobodan agent, 2022. se preselio u Austriju i obukao dres Rapida iz Beča.
Povratak u Srbiju usledio je u februaru 2024. godine. Pejić iza sebe ima i iskustvo sa državnim timom – za reprezentaciju Srbije debitovao je početkom 2021. na prijateljskim utakmicama protiv Dominikanske Republike i Paname.
Sada ga očekuje izazov u izraelskom šampionatu, gde će pokušati da se izbori za lidersku ulogu i eventualno ponovo privuče pažnju selektora reprezentacije.
Nedavno si prešao iz TSC u Makabi Bnei Rejneh — šta je presudilo da prihvatiš iskoračiš u izraelski fudbal, i kako se adaptacija odvija?
AP: „Želeo sam novo iskustvo u inostranstvu, pojavila se opcija za Izrael – meni se to odmah dopalo na prvu, zato što mislim da se liga konstantno razvija poslednjih godina. Takođe, svedoci smo toga da najveći klubovi iz Izraela konstantno igraju evropska takmičenja. Mislim da je liga dobra, kako za sam razvoj, tako i za naredni korak, a i jako je interesantna za gledanje i igranje.“
Van Srbije si prošao kroz više liga (Belorusija, Austrija, sada Izrael) — kako različite fudbalske kulture utiču na tvoj stil igre?
AP: „Definitivno da imam iskustva iz više evropskih liga i svaka od njih ostavi neki uticaj i trag na tebe, jer u svakoj moraš da se adaptiraš. Nigde ne igra identičan fudbal i negde ukoliko umeš na pravi način to da iskoristiš, možeš da iz svake lige pokupiš ono najbolje.“
Imaš dve A reprezentativne utakmice iz januara 2021 — očekuješ li ponovni poziv, i kako gledaš na konkurenciju u veznom redu Srbije?
AP: „Da, imam dva nastupa za A reprezentaciju. Mislim da je to svakom dečaku koji počinje da igra fudbal san, da igra za reprezentaciju. Eto ja sam to uspeo da ispunim, ali naravno da se ne zadovoljavam time i da mi je cilj da se još koji put nađem na spisku reprezentacije i da odigram još koju utakmicu u najvoljenijem dresu.“
TSC je dokazao da te ceni – stigao si u februaru 2024 i brzo postao starter — šta ti je bilo najteže kod povratka u domaću ligu?
AP: „U TSC sam stigao na poziv Žarka Lazetića, koji je baš ovde u Izraelu trener u velikom Makabiju, to svi znaju. Ništa mi tada nije bilo teško, bilo mi je lakše da svi ljudi pričaju tvoj jezik, da si kod kuće, blizu svih svojih dragih ljudi. Povratak iz inostranstva može samo da olakša sve.“
Imaš 1,90 m, ali si ipak vezni igrač — kako balansiraš fizičku nadmoć i tehnički/mentalni deo igre, i da li planiraš možda trajno da se prebaciš na poziciju štopera u jednom momentu?
AP: „Generalno sve ima prednosti i mane. Prednost sa svojih 190cm je ta da osvajam, pa 90% vazdušnih duela na sredini terena, a takođe ukoliko se otvori situacija da u ofanzivi napadnem centaršut i budem opasan i u protivničkih 16 metara. Ono što mogu da kažem, za svoju visinu mislim da imam dobar-brz rad nogu, tako da ne zaostajem za nižim igračima koji su po logici hitriji. Što se tiče povratka na štopera, mislim da je to jedna dobra stvar – što mogu da popunim tu poziciju jako dobro. Igrao sam nekoliko puta u Rapidu to, u TSC-u takođe nekoliko puta i dobro se snalazim. Definitivno je plan da se u nekom trenutku karijere, ne još, ali nekada da prebacim na poziciju štopera, jer je fizički manje zahtevna i mislim da ću na taj način moći da igram fudbal na istom nivou duži vremenski period.“
Tvoj odlazak iz Proletera u Soligorsk bio je prvi korak van Srbije — koliko ti je iskustvo iz Proletera pomoglo da se spremiš za inostranstvo?
AP: „Iskorak u Soligorsk je bio prvo iskustvo. Tamo nas je bilo puno sa ovih prostora – konkretno iz Srbije, tako da ta adaptacija na inostranstvo je prošla lako, jer smo bili konstantno zajedno i prolazili smo kroz to zajedno. A Proleter me je pripremao za to, jer je bilo dosta mladih igrača i svi smo bili pripremani za iskorak u inostranstvo, kroz priču iz uprave kluba, ljudima koji su jako dobro vodili klub, kroz priču sa starijim igračima koji su nam bili na neki način mentori“
Sećanja na Proleter.. Iskustva, treneri, uprava, saigrači?
AP: „Sećanja na Proleter su isključivo pozitivna. To je moj prvi profesionalni ugovor, prvi profesionalni klub, oduvek sam maštao da budem profesionalni fudbaler i eto prvim ugovorom i tom utakmicom u Proleteru sam uspeo u svom snu. Šta da kažem – uživao sam u svakom momentu tokom te dve godine. Što se tiče trenera u Proleteru, promenio sam dva trenera koji su na pozitivan način uticala na moj razvoj u tim osetnijim fudbalskim godinama, 20-im. Prvo je bio Mili Ćurčić, a zatim Branko Žigić, imali smo odličnu saradnju u tom periodu. Što se tiče uprave, radili su odličan posao tih godina, bilo je puno mladih igrača, rezultati su bili dobri, klub je bio u razvitku. Na čelu je tada bio Amir Bislimi i zaista je radio odličan posao!“
U Novom Sadu si igrao u skromnijim uslovima, dok je TSC ulagao ozbiljno — koliko ti finansijski uslovi u klubu utiču na igrače?
AP: „Što se tiče saigrača, samo pozitivne stvari mogu da kažem. Bio je spoj mladosti i iskustva. Mi mladi smo bili uz starije igrače da učimo. Svi smo se znali od ranije. Od starijih igrača puno su nam pomagali i pripremali nas za inostranstvo. Tu bi najviše istakao Baneta Jovanovića, inače mog sada dobrog prijatelja, koji mi je mnogo značio na terenu – igrali smo u tandemu i od njega sam jako puno naučio. Ljudski, fudbalski i da ne bi bio ovde sada gde sam, da nisam imao njega za saigrača! Svesni smo da novac diktira ne samo fudbal, nego sport, tako da je finansijski aspekat bitan u sportu – ali naravno nije sve! Sigurno da puno znači kada dođeš na trening i imaš lepu teretanu, prostorije za oporavak, kao što TSC ima možda i najbolje uslove u Srbiji, posle Zvezde i Partizana. Definitivno da to puno znači i jako se lepo osećaš kao igrač. Ali mi smo profesionalci i moramo da se adaptiramo svakoj situaciji. I Proleter je imao dobre uslove, bez obzira što to nije kao TSC, što je i normalno, ali na sve se fudbaler adaptira!“

