0
Auto Moto

HOTSPORT ŠETNJA KROZ F1 ‘ALEJU VELIKANA’: Vozači koji su pisali istoriju, a više nisu među nama (VIDEO)

Objavljeno: 21.05.19 u 20:00

Svet je danas obišla vest o smrti Nikija Laude, jedne od iskonskih legendi ne samo Formule jedan, već i automoto sporta generalno, a njegova smrt naterala nas je da se podsetimo nekih suđenih, nesuđenih, tragičnih i velikih šampiona najbržeg cirkusa na svetu.

1. Huan Manuel Fanđo

Argentinska legenda i jedan od najboljih vozača do pojave Mihaela Šumahera bio je apsolutni rekorder sa pet osvojenih šampionskih titula. Rođen je 1911. godine u Balkarseu, gradu koji se nalazi u oblasti Buenos Aires. Titule je osvajao 1951, 1954, 1955, 1956. i 1957. godine. Vozio je za Alfa Romeo, Maserati, Mercedes i Ferari. Godine 1952. Fanđo je doživeo nesreću na Monci nakon što je dan nakon trke u Severnoj Irskoj na stazi Danroid propustio let iz Liona do Italije, pa je odlučio da do ove legendarne staze stigne automobilom. Uspeo je pola časa pred početak trke, ali je malo nedostajalo da bude kobna. U drugom krugu usled umora izgubio je kontrolu, automobil se isprevrtao, a Fanđo završio polomljenog vrata. Srećom po njega, posledice nisu bile fatalne, pa je nakon godinu dana pauze 1953. ponovo seo u bolid, a godinu dana kasnije došao do druge titule. 

Fanđo je 1958. kidnapovan nakon treninga za (nezvaničnu) veliki nagradu Kube sa ciljem da njegova otmica natera tadašnjeg kubanskog diktatora Fulgensija Batistu da otkaže trku. Ona je ipak održana, Fanđo oslobođen 29 sati kasnije, a nakon toga postao je i prijatelj sa svojim otmičarima o kojima je uavrata govorio sa velikim simpatijama.

Preminuo je 1995. godine u Buenos Airesu usled problema sa bubrezima i upale pluća. Fanđo je, inače, svoju prvu pobedu zabeležio na današnji dan, 1950. godine na Velikoj nagradi Monaka. Fanđo drži nekoliko rekorda Formule jedan – između ostalih, najstariji je vozač koji je osvojio šampionat (46 godina, 41 dan), ima najveći procenat pobeda u karijeri (24 pobede od 52 trke) i osvajao je titule sa najviše različitih timvoa – ćetiri.

2. Džek Brabam

Brabam je tri puta bio najbolji na planeti (1959, 1960. i 1966), a po završetku karijere 1970. u potpunosti se posvetio svojoj ekipi nazvanoj Brabam. Preminuo je 2014. godine u svojoj 88. godini života, a ostaće upamćen kao (za sada) jedini vozač u istoriji Formule jedan koji je osvojio šampionat u bolidu ekipe čiji je istovremeno i vlasnik (1966. godine). Legendarni Australijanac preminuo je 2014. godine u Australiji.

3. Bil Vuković

Pitanje je kako bi tekla istorija Formule jedan da je ovaj vozač iz Sjedinjenih Američkih Država srpskog porekla nekako uspeo da izbegne vozilo Džonija Bojda u 57. krugu trke „Indijanapolis 500“ vožene 30. maja 1955. godine (ova trka je tada bila deo šampionata Formule jedan).

Vuković je na mestu izgubio život i to kao lider trke, pa je tako ostao jedini nekadašnji pobednik i lider na trci koji je poginuo tokom njenog toka. A da je sve moglo da bude mnogo drugačije pokazuju brojni intervjui i izjave vozača i navijača tog toba koji su Vukovića smatrali – a pojedini ga i dalje smatraju – najboljim vozačem u istoriji američkog auto-moto sporta.

4. Žil Vilnev

Možda i najjeziviji trenutak u istoriji Formule jedan dogodio se 8. maja 1982. godine. Žil Vilnev, tadašnji član Ferarija i po rečima bivšeg klupskog kolege Džodija Šeltera „najbrži vozač na svetu“ nije uspeo da u svojoj petogodišnjoj karijeri osvoji šampionat, ali je to praktično bilo pitanje trenutka, i gotovo sigurno je da bi se i dogodilo da je Kanađanin francuskog porekla ostao u trkačkoj liniji osam minuta pre kraja treninga za Veliku nagradu Belgije. Johen Mas bio je mnogo sporiji od Vilneva i sklonio se desno kako bi propustio zahuktalog Vilneva. Nažalost, i Vilnev je, kako bi obišao sporijeg vozača, skrenuo desno i pri brzini između 200 i 225 kilometara na čas udario u zadnji deo Masovog automobila, nakon čega je bio lansiran u vazduh i leteo je više od 100 metara, pre nego što je prednjim delom prvo udario u zemlju i raspao se. Vilnev, kome je u međuvremenu spala kaciga, odbačen je još oko 50 metara. Džon Votson i Derik Varvik su stali, izvukli Kanađanina iz ograde u koju je pao, ali je bilo kasno. Lekar koji je stigao je konstatovao da Vilnev ne diše, ali mu je srce još uvek radilo. Ipak, te večeri u 21:12 po srednjeevropskom vremenu svet je ostao bez jednog nesuđenog šampiona i momka koji se tek spremao da ispiše istoriju ovog sporta.

(Youtube/ JamesBond&AutoRacingFan 1989)

5. Žil Bjanki

Kada je ove sezone prešao u Ferari, Šarl Lekler je rekao – „Svoje titule osvajaću za svog pokojnog oca i Žila Bjankija“. Upravo je Bjanki vozač sa kojim mnogi porede mladog Francuza – bio je hrabar, odvažan, samouveren, i spadao je u red vozača od kojih je bilo očekivano da se bore za titule. I ko zna, možda bi Bjanki, uz kog je Lekler praktično naučio gotovo sve što zna, sada bio dostojan takmac Luisu Hamiltonu, da vozač Marusije tog 5. oktobra 2014. godine u trci za Veliku nagradu Japana. U 42. krugu trke Adrijan Zutil je izleteo sa staze i zakucao se u zaštitnu ogradu, pa je poslat traktor-kran da njegovo vozilo skloni sa staze. Teška kiša, loša preglednost i natopljena staza doprineli su da samo krug kaznije Bjanki izgubi kontrolu na istom mestu kao Zutil krug pre, i zakuca se u kran koji je trebalo da skloni vozilo sa staze. 

Trka je prekinuta, Bjanki prevezen u bolnicu, gde je u komi bio sve do 17. jula 2015. godine, kada je preminuo u svojoj 25. godini života.

(Youtube/Stéph Toc)

Počasno mesto – Ajrton Sena

O „Kišnom čoveku“ je sve već mnogo puta rečeno, ovog puta pažnja je usmerena ka nekim drugim šampionima, ali jednostavno tekst posvećen takvim imenima ne sme da prođe bez makar spomenutog imena za najveći broj ljubitelja Formule jedan najvećeg vozača koji će ikada biti deo ovog takmičenja.

0
0

0 Komentara

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

PROČITAJTE OSTALE VESTI IZ RUBRIKE

Unesite pojam i stisnite enter