1
Ostali sportovi

NE MIRI SE SA PORAZOM: Jermen želi Štefanekovo zlato i traži ga na sudu!

Objavljeno: 07.09.16 u 23:19

Pročitajte samo šta je sve izjavio o finalu Igara u Riju i ceremoniji na kojoj je Davor Štefanek grizao i slikao se sa ‘njegovom’ zlatnom medaljom.

Migran Arutjunjan ni dvadesetak dana posle poraza u finalu Olimpijskih igara u Riju od Davora Štefaneka ne miri se sa njim. Niti će, posebno sa ovakvim razmišljanjem koje je izneo u intervjuu Olimpijskom komitetu Jermenije.

– Ne želim ničija objašnjenja niti izvinjenja, ne želim ništa da čujem. Ono tamo je bila pljačka koja je načinjena sportisti koji je 15 godina posvetio borbi za tu medalju. Ostao sam praznih šaka kao olimpijski šampion, ali sam postao bogat kao osoba. Srećan sam. Vidim da me ljudi vole, da im je žao zbog mene, zbog onoga što se dogodilo, da žele da promene stvari, ali običan svet nije u mogućnosti to da uradi. Ipak, ova ljubav i naklonost neće promeniti moju ljudsku prirodu – rekao je Arutjunjan, a njegove reči preneo ‘Mondo’.

On je objasnio da će se žaliti Sudu za sportsku arbitražu u Lozani zbog načina na koji je ostao bez pobede i zlata.

– Nakon što su moji treneri uložili ‘čelendž’, ostalo je bilo još pet sekundi do kraja borbe i nameravao sam da izvedem poslednji napad. Ali, kada je borba nastavljena moj protivnik je stajao predaleko. U trenutku sam shvatio da je cela borba upropašćena. Zapravo, postalo mi je jasno od prvog ‘partera’, ali neću sada da mislim o tome – objasnio je svoje mišljenje Jermen.

Zaplakao je odmah po završetku borbe iako, kako kaže, tome nije sklon.

– Generalno sam veoma udržan u pokazivanju emocija i mogu da se suzdržim veoma dobro, naročito kada me nešto boli, ali kada se dete rodi, plače, a ja sam spavao kad sam se rodio i moje suze su krenule u Riju, 27 godina kasnije. Bio sam zbunjen, želeo sam da se smirim i ne pokažem suze publici, ali nisam mogao. Možda me je to i spasilo da ne napravim veću glupost.

Zatim se u suzama i obratio Bogu, što je bilo primetno i kraj malih ekrana.

– Primetili ste? Podigao sam glavu i rekao: ‘Moj Bože, zašto, o zašto?’ Ali, pokajao sam se i izvinio se. Nemam prava da ga pitam zašto, da se žalim na njega nakon svega što mi je pružio. Dao mi je šansu da ispišem istoriju, nisam uspeo, ali on jeste uspeo kroz mene.

Gotovo skandal ispao je u finišu kada Arutjunjan nije želeo da se slika sa Štefanekom, niti mu čestita na pobedi. Odšetao je sam u suprotnom smeru od ostalih laureata, a otkrio je i plan koji, ipak, nije sproveo u delo.

– Kada je došlo do fotografisanja posle finala, želeo sam da skinem medalju i okačim je Štefaneku oko vrata, a posle toga okrenem se i odem tiho, nikad se ne okrenem. Stajao sam i gledao kao grize moju zlatnu medalju, kako pozira pred kamerama sa nečim što pripada meni. Želeo sam da odem, ali tada mi se pred očima pojavila moja kćerka i pomislio sam da ako dam svoju medalju Štefaneku, da ću mu dati i moju patnju, trud i stazu kojom sam prošao. Predomislio sam se i iako znam da bi se mnogim ljudima dopao moj gest, naročito navijačima, nisam to uradio. Otišao sam tiho, možda se vratim jednom ponovo… – neutešan je Aratjunjan.

0
0

1 Komentara

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

PROČITAJTE OSTALE VESTI IZ RUBRIKE

Unesite pojam i stisnite enter