MESEC DANA NEIZVESNOSTI, TRI MINUTA DOGOVORA SA ZBILJIĆEM: Zukić za Hotsport otkrio kako je Vojvodina uspela da ga vrati – „Sada je sve na svom mestu“!
Zukić u razgovoru za Hotsport otkrio i Vošine ambicije za ovu sezonu!
Postoje ona vraćanja koja počinju mnogo pre nego što fudbaler ponovo obuče dres svog kluba. Za Dejana Zukića, povratak u Vojvodinu počeo je mesecima pre prvog treninga, jednim pozivom Dragoljuba Zbiljića i razgovorom za koji je u početku verovao da neće imati srećan kraj.
Iza njega su bile dve dobre sezone u Austriji, a ispred njega mogućnost da se vrati tamo gde je odrastao, fudbalski stasao i postao najmlađi kapiten u istoriji novosadskog kluba. Ipak, između želje i realizacije transfera stajala je velika neizvesnost. Dok je čekao rasplet, Zukić je znao da povratak neće zavisiti samo od njegove odluke.
Danas je ponovo u crveno-belom dresu, ponovo sa kapitenskom trakom na ruci, ali i sa iskustvom koje ranije nije imao. U razgovoru za HotSport govorio je o povratku koji nije bio izvestan, porukama navijača koje su budile uspomene, novoj ulozi u svlačionici i ambiciji da sa klubom ode korak dalje – sve do titule.
DOGOVOR SA ZBILJIĆEM ZA TRI MINUTA
Kada je Dragoljub Zbiljić prvi put pozvao Zukića i rekao da ga žele nazad u Staroj dami, ni sam fudbaler nije verovao da će transfer dobiti srećan kraj. Ipak, Volfsberger je na kraju popustio, a Dejan je otkrio šta se zbivalo u tih mesec dana.
Kada me je pozvao Dragoljub Zbiljić, mesec ili dva pre prelaznog roka, rekao mi je da su imali sednicu Upravnog odbora i da sam ja njihova „prva i najveća želja“. Pored toga, dodao je da žele da se vratim i da tako mogu da planiraju titulu sa Vojvodinom. Tokom tih mesec dana bilo je previše neizvesnosti. Na prvi utisak mi je delovalo da se to neće rešiti i da neće doći do dogovora. Tada sam imao dve sjajne sezone iza sebe, zbog čega sam mislio da Volfsberger neće popustiti kada je u pitanju transfer i da neće pristati na cifru koju je ponudila Vojvodina. Ipak, kako je vreme odmicalo i kako je došao prelazni rok, tako su oni, na našu sreću, odnosno na sreću predsednika Vojvodine i mene, pristali na transfer. Što se tiče dogovora između mene i predsednika, bila su dovoljna tri minuta da pružimo ruku jedan drugom i dogovorimo sve uslove. Sada je sve na svom mestu.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Tokom dve godine u Austriji Zukić je dobijao poruke navijača koji su želeli da se vrati u Vojvodinu, a u razgovoru za naš portal priznao je da su se tada emocije prema Voši bile jače nego obično.
Čak i nakon odlaska, navijači nisu prestajali da mi pišu. Bilo je raznih poruka: „Zuka, kapitenu“, „Vrati nam se“, „Fali nam tvoj trk ka severnoj tribini kada postigneš pogodak“ i tome slično. Ne mogu da ne kažem da su mi se u tim momentima vraćale emocije i sećanja na Vojvodinu. Sada sam opet tu i puno mi je srce zbog toga!
Dejan ne krije da ga je Vojvodina pre svega načila da bude čovek, pa tek onda dobar fudbaler.
Odrastao sam uz ovaj klub – od 12. godine sam u njemu, zato uvek i kažem da me je Vojvodina naučila da, pre svega, budem dobar čovek. Nešto što bih izdvojio, a što sam naučio u Voši, jeste da budem strpljiv – kako kažu, „strpljen-spašen“. Sve što zaslužuješ doći će kad-tad, nebitno da li je to za dve, tri ili pet godina. Ja sam čekao svoju šansu u Vojvodini i iskoristio je na najbolji mogući način, i to u klubu u kojem sam se formirao i kao ličnost i kao fudbaler.
U razgovoru za Hotsport, Zuka je istakao da ništa, kada su njegove odluke u pitanju, ne bi menjao – jer sve što je trebalo da se desi, desilo se.
Što se tiče moje karijere, naravno da ima i uspona i padova, ali uvek gledaš da tih padova bude što manje jer profesionalni fudbal traži da budeš konstantan i dobar u onome što radiš. Bilo je tih nekih loših trenutaka, ali kako je Bog zacrtao, tako se i izdešavalo, zbog čega ništa ne bih menjao.
KAPITENSKA TRAKA I ISKUSTVO IZ AUSTRIJE
Biti kapiten uvek nosi veliku odgovornost, a kada dva puta ponesete tu ulogu u istom klubu, znači da u vas imaju veliko poverenje. To je slučaj i sa Dejanom Zukićem koji nam je otkrio kako se danas kapitenska uloga razlikuje od one u prvom mandatu.
Tada, u prvom mandatu, postao sam najmlađi kapiten u istoriji Vojvodine, zbog čega sam, naravno, osećao čast i privilegiju, ali sada je situacija malo drugačija. I danas osećam čast i privilegiju, ali sam dosta zreliji i, uz inostrano iskustvo, stekao sam liderske sposobnosti i pobednički mentalitet. Ali, što je najvažnije, potrebno je da dišeš i živiš za svoj klub, a ja mislim da sve to imam u sebi kada je u pitanju Vojvodina.
Posle dve godine neke stvari su se u Vojvodini promenile, ali kako Zukić ističe, samo na bolje.
Nakon dve godine vratio sam se u Vojvodinu, u kojoj su se mnoge stvari promenile, ali mogu slobodno da kažem da su promene nabolje, i to u svakom pogledu. Otkako je Dragoljub Zbiljić došao na mesto predsednika, Vojvodina raste iz dana u dan. Zato mislim da će ovo biti jedna od najvećih evropskih baza kada je reč o omladinskoj školi fudbala, pogotovo kada je u pitanju baza „Vujadin Boškov“, koja se iz dana u dan renovira i sređuje. Ono što je važno jeste da se sve to radi u korist igrača, kako bi stasali i izrasli u vrhunske fudbalere.
Zuka je priznao da po povratku u novosadski klub nije bio na 100 odsto i da nije ispunio očekivanja navijača koja su imali kada je ponovo stigao u Vošu. U razgovoru za Hotsport obrazložio je razlog takvog fizičkog stanja.
Kada sam se vratio u klub, više nisam bio Dejan Zukić – dete Vojvodine i mladi igrač – već zreo fudbaler, zbog čega su navijači očekivali mnogo više od mene. Činjenica je da na početku nisam bio fizički 100 odsto spreman jer sam imao malu pauzu, svega sedam dana. Nakon toga sam odmah otišao u Austriju na pripreme sa Vojvodinom, a ubrzo je došla i utakmica sa Ferencvarošom, zbog čega sam ušao u zamor. Trebalo mi je nakon toga mesec do mesec i po dana da se spremim, dođem sebi i konačno krenem uzlaznom putanjom.
Iako se individualni kvalitet jasno vidi kod Zukića, koji je do sada postigao već sedam golova i upisao jednu asistenciju, mladi fudbaler ne želi da pažnju skreće na sebe.
Tako je, postigao sam do sada sedam golova i upisao jednu asistenciju, ali mi to na individualnom nivou ne znači ništa. Ono što mi je najbitnije jeste da moja ekipa pobedi utakmicu i upiše tri boda. Ko će postići gol manje je važno, ali svakako da i svojim saigračima želim da dođu do brojke do koje sam ja došao.
VOJVODINA ŽELI TITULU I TROFEJ KUPA SRBIJE
Šest bodova zaostatka za Crvenom zvezdom i drugo mesto na tabeli stavljaju Vojvodinu u poziciju da ozbiljno razmišlja o borbi za titulu. I prošle sezone završili su odmah iza šampiona Srbije, a kapiten Vojvodine ne krije da je i ove sezone cilj osvajanje titule.
Šest bodova smo u zaostatku za Crvenom zvezdom, ali u narednim utakmicama igramo protiv Mladosti iz Lučana i OFK Beograda, u kojima nam je trijumf imperativ. Svakako da i u ostalim utakmicama idemo na pobedu kako bismo uspeli da održimo tih šest bodova razlike, a onda da i njih dočekamo u Novom Sadu, gde ćemo, verujem, slaviti na domaćem terenu. Naš klub, naši navijači, naš tim, naš grad – svi imamo isti cilj, a to je da osvojimo titulu, i sve ćemo uraditi da tako i bude.
Vojvodina je prošle sezone pokazala da može da se bori za trofej u Kupu Srbije, ali je malo falilo da osvoji. Ove godine prvi rival na tom putu biće Sloven iz Rume, a Zukić veruje da prošla sezona može da se ponovi, ali ovog puta sa srećnim krajem.
Vojvodina je prošle sezone vodila u finalu Kupa protiv Crvene zvezde, ali je nesrećno izgubila i ostala bez trofeja. Ove godine svakako ponovo želimo da se borimo za Kup, a prva prepreka na tom putu je Sloven iz Rume, koji će nas dočekati na svom stadionu. Mi se za svaku utakmicu pripremamo isto, u svaki meč ulazimo maksimalno fokusirani, bez obzira na to ko je protivnik na drugoj strani. Zato mislim da možemo da ponovimo prošlu sezonu i uđemo u finale, ali da ovog puta i podignemo trofej jer verujem u svoje saigrače i ovaj klub, zaključio je Zukić za Hotsport.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram


