SRBIJA JE UVEK BILA JEDINI IZBOR: Džodić dočekao ostvarenje sna – „Nisam očekivao poziv ovako rano!“
Rođen je u Monpeljeu, tamo napravio prve ozbiljne fudbalske korake, a danas karijeru gradi u Španiji.
Ipak, kada je reč o reprezentaciji, Stefan Džodić svoj put odavno je vezao za Srbiju. Posle godina provedenih u mlađim selekcijama, stigla je nagrada koju je čekao, prvi poziv u A reprezentaciju.
Selektor Veljko Paunović uvrstio je 21-godišnjeg vezistu Almerije na spisak za četiri utakmice A divizije Lige nacija. Srbija će igrati protiv Grčke i Holandije u Beogradu, potom protiv Nemačke u Minhenu, a zatim još jednom sa Holandijom, ovoga puta u Ajndhovenu.
Džodiću Sportski centar FSS u Staroj Pazovi nije nepoznato mesto. Prošao je praktično sve mlađe reprezentativne kategorije Srbije, nosio je i kapitensku traku, ali je dolazak među najbolje fudbalere zemlje doneo potpuno drugačije emocije.
„Sve deluje kao san“
Prvi poziv u seniorsku reprezentaciju dočekao je sa velikim uzbuđenjem, posebno jer nije očekivao da će stići baš sada.
„Svaki put kada dobijem poziv u reprezentaciju osećaj je neverovatan, ali sada, kada je u pitanju A tim, sve deluje kao san. Nisam očekivao da će poziv stići ovako rano, iako sam se, naravno, nadao da će jednog dana doći“, rekao je Džodić za sajt FSS.
Još veće iznenađenje za njega bilo je saznanje da ga Paunović i njegovi saradnici već duže vreme prate.
„Iskreno, nisam ni znao da me prate. Moje je bilo da igram, napredujem i pomognem ekipi i klubu. Zato mi je drago što su primetili moje igre. Možda je i bolje što nisam znao, jer onda igraš slobodnije i opuštenije.“
Poziv je stigao nakon odličnog početka sezone u Almeriji. Prema zvaničnim podacima La Lige, Džodić je bio starter na svih šest prvenstvenih utakmica, sakupio 493 minuta i postigao jedan gol.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Koliko je postao važan za španski tim pokazala je i reakcija iz kluba nakon njegovog odlaska na reprezentativne obaveze. Mikel Vesga otvoreno je poručio da će Almeriji nedostajati Džodić, dok će njegovu odsutnost pokušati da iskoristi kako bi se nametnuo u veznom redu.
Francuska i Španija oblikovale njegovu igru
Džodić je rođen 15. marta 2005. godine u Monpeljeu, a kompletno fudbalsko obrazovanje stekao je u Francuskoj.
Preseljenje u Španiju donelo mu je drugačije zahteve, a upravo kombinaciju dve fudbalske škole vidi kao važan deo svog razvoja.
„U Francuskoj sam prošao celu školu fudbala i tamo praktično sve naučio. U Španiji je drugačija igra, drugačiji fudbal i drugačiji zahtevi. Pokušao sam da spojim ono što sam naučio u Francuskoj sa onim što sada učim u Španiji i mislim da je to oblikovalo moju igru.“
Sa visinom od 190 centimetara, Džodić poseduje fizičke karakteristike značajne za igru u sredini terena, ali sebe ne vidi isključivo kao fudbalera zaduženog za defanzivne poslove.
„Prošle sezone sam više bio defanzivno orijentisan, a sada pokušavam da budem bliže protivničkom golu, da postižem golove i na taj način pomognem ekipi. Rekao bih da sam kompletan vezni igrač.“
Pogba kao idol
Kada je bio mlađi, posebno je pratio jednog od najprepoznatljivijih francuskih vezista svoje generacije.
„Pol Pogba mi je bio idol. Ima tehniku ’desetke’, a istovremeno je fantastičan u duel igri. Ima i sličnu građu kao ja. Pokušavao sam od njega da naučim pomalo od svega.“
Danas Džodić više nije samo mladi fudbaler koji posmatra velike igrače. Dolaskom u A reprezentaciju dobio je priliku da svakodnevno trenira sa fudbalerima koje je godinama gledao sa druge strane.
Od gledanja Tadića i Sergeja do zajedničkog terena
Na Paunovićevom spisku nalaze se, između ostalih, Dušan Tadić, Sergej Milinković-Savić, Saša Lukić i Nemanja Gudelj, a upravo susret sa iskusnijim reprezentativcima za Džodića predstavlja posebnu stvar.
„To su vrhunski igrači koje gledam još od kada sam bio mali. Sada je san deliti teren i trenirati sa njima. Gledaću da od svakog uzmem ponešto i naučim što više.“
Za igrača koji je prošao mlađe kategorije Srbije to predstavlja veliku promenu statusa. Od kapitenske trake u mlađim selekcijama stigao je do treninga sa igračima koji iza sebe imaju veliko reprezentativno iskustvo.
Otac Nenad ostavio trag u Monpeljeu
Fudbal u porodici Džodić nije počeo sa Stefanom.
Njegov otac Nenad Džodić svojevremeno je bio reprezentativac Jugoslavije, dok je veliki deo klupske karijere proveo upravo u Monpeljeu.
FSS navodi da je tokom dva mandata za francuski klub odigrao više od 250 utakmica, nosio kapitensku traku i osvojio Intertoto kup.
Njegovo iskustvo bilo je dragoceno Stefanu tokom odrastanja i prvih fudbalskih koraka.
„Kada sam bio mlađi, otac mi je mnogo pomagao, i na terenu i van njega. Gledao je moje treninge i utakmice i stalno mi davao savete. Iako nije igrao na mojoj poziciji, bio je profesionalni fudbaler i zna šta fudbal na tom nivou zahteva. Mnogo mi je pomogao da stignem dovde.“
Zanimljiva je i veza porodice Džodić sa sadašnjim selektorom Srbije. Paunović je svojevremeno delio reprezentativnu svlačionicu sa Nenadom Džodićem, a više od dve decenije kasnije upravo je on kao selektor prvi put pozvao Stefana u A tim.
„Najlepši osećaj na svetu“
Iako je rođen i odrastao u Francuskoj, a danas živi i igra u Španiji, Džodićev reprezentativni put od početka je vezan za Srbiju.
„Svaki put kada dobijem poziv u reprezentaciju osećaj je neverovatan. Za mene je to najlepši osećaj na svetu. Velika je čast biti pozvan i nositi dres Srbije.“
Tokom prolaska kroz mlađe kategorije radio je sa Radovanom Krivokapićem, Ljubinkom Drulovićem, Aleksandrom Kolarovom i Zoranom Batom Mirkovićem, a sada je stigao i do Paunovića.
„Znao sam ga i ranije, jer je radio u Španiji. Prvi utisci su zaista sjajni i presrećan sam što sam dobio poziv.“
Sledeći korak mogao bi da bude i najveći do sada, debi u seniorskoj reprezentaciji Srbije.
Džodić, međutim, ne želi da ide dalje od prvog narednog izazova.
„Treba da idemo utakmicu po utakmicu. Sada je najvažnija Grčka. Ne poznajem njihove igrače lično, ali verujem u našu ekipu i verujem da možemo da pobedimo.“

