NISU MOGLI DA NAĐU TRENERA, PA SU POZVALI IGRAČA: Ovako je rođen Jirgen Klop!
Zahvalncia i jednom od korisnika Tvitera koji nas je podsetio svojom objavom na ovu priču. Majnc je tražio stručnjaka koji poznaje zonsku odbranu Volfganga Franka, a rešenje pronašao u sopstvenoj svlačionici.
Jedna od najneverovatnijih trenerskih karijera u istoriji fudbala nije počela velikim planom, dugim pregovorima niti skupim stručnim štabom. Počela je u februaru 2001. godine, usred borbe Majnca za opstanak u Cvajti, kada uprava nije uspela da pronađe dostupnog trenera koji bi vratio sistem od kojeg je klub prethodno odustao.
Jürgen Klopp in his debut as a Mainz 05 coach in 2001. pic.twitter.com/sy9jRxObrL
— 2000s Football ⚽ (@00sFootb4ll) July 24, 2026
Rešenje je pronađeno u svlačionici – ekipu je praktično preko noći preuzeo tadašnji prvotimac Jirgen Klop.
Popularna priča koja se širi društvenim mrežama u osnovi je tačna, ali je u pojedinim detaljima pojednostavljena. Majnc nije zaključio da u celoj Nemačkoj ne postoji trener koji poznaje ravnu četvorku i zonsku odbranu. Tadašnji menadžer Kristijan Hajdel razgovarao je sa više kandidata, ali poznati nezaposleni stručnjaci nisu želeli slabo plaćeno i izuzetno rizično mesto. Klub na tržištu nije pronašao ni voljnog ili finansijski dostupnog stručnjaka za sistem 4-4-2, dok je do naredne utakmice ostao samo jedan dan.
Revolucija čoveka čije ime nije dovoljno poznato
Ključ čitave priče bio je Volfgang Frank. Kada je u septembru 1995. preuzeo Majnc, nemački fudbal bio je snažno vezan za libera, individualna zaduženja i čuvanje čoveka. Sam Majnc igrao je sa liberom iza dvojice defanzivaca zaduženih za direktne protivnike.
Frank je tokom zimske pauze napravio radikalan rez. Ukinuo je libera i klasične „mandekere“, postavio četvoricu defanzivaca u liniju i uveo zonsku, odnosno lopti orijentisanu odbranu. Njegov tim igrao je u osnovnom rasporedu 4-4-2, uz presing, zajedničko pomeranje čitavog bloka prema lopti i brzu tranziciju posle osvajanja poseda.
Te ideje nisu nastale niotkuda. Frank je detaljno proučavao Milan Ariga Sakija, koji je krajem osamdesetih promenio način na koji se posmatra prostor na terenu. Umesto jurnjave za protivnikom, igrači su morali da kontrolišu zonu, razmak između linija i kretanje lopte.
Klop je kasnije govorio da im je Frank kretnje praktično „utuvio u glavu“ i da je novi sistem za njega predstavljao otkrovenje. Majnc je prvi put dobio kolektivni način da pobeđuje ekipe koje su imale kvalitetnije pojedince.
Majnc se odrekao svog identiteta
Frank je klub vodio u dva mandata, od 1995. do 1997. i potom od 1998. do 2000. godine. Njegov odlazak ostavio je veliku taktičku prazninu.
Rene Vanderejken, koji je stigao tokom leta 2000. godine, promenio je strukturu ekipe, ukinuo uigranu četvorku i počeo da igra sa trojicom pozadi. Prema klupskoj hronici, poremetio je postojeću hijerarhiju, sklonio neke od lidera i napustio sistem koji je igračima godinama usađivan.
Ni njegov naslednik Ekhard Kraucun nije uspeo da zaustavi pad. Posle poraza od Grojter Firta rezultatom 3:1, Majnc je skliznuo na pretposlednje mesto. Ekipa sedam utakmica nije znala za pobedu, imala je najlošiji domaći učinak u ligi, a naredni meč protiv favorizovanog Duizburga igrao se već u sredu.
Hajdelu nije bio potreban trener koji će mesecima učiti šta je Frank radio. Bio mu je potreban neko ko taj sistem već nosi u sebi.
„Uradiću to“
Zato izbor Klopa nije bio samo simpatična improvizacija. Tridesettrogodišnji defanzivac bio je emotivni vođa i taktički autoritet u svlačionici. Studirao je sportske nauke, završio obrazovanje za sportskog stručnjaka i tokom 2000. stekao trenersku A licencu.
Poznavao je saigrače, razumeo problem i, kako je to Majnc kasnije opisao, imao „Frankove lekcije na hard-disku“. Hajdel je smatrao da Klop može da nastavi taktički put koji je prethodno predstavljao problem drugim trenerima.
Kada ga je pozvao i ponudio mu ekipu, Klop nije razmišljao ni nekoliko sekundi.
– Uradiću to – glasio je odgovor kojim je završena njegova igračka karijera posle 325 nastupa u drugoj ligi.
Sistem vraćen za nekoliko treninga
Klop je na prvom treningu odmah vratio 4-4-2, taktičko trčanje i zajedničko pomeranje linija. Godinama kasnije priznao je da tada još nije savršeno osećao razmake između igrača, ali je imao jasan plan.
Prvo obraćanje ekipi zasnovao je na Frankovim porukama, tražeći od fudbalera onih poslednjih pet odsto energije koji prave razliku između prosečnog i uspešnog tima. Igrači koji su radili sa Frankom odmah su razumeli šta novi trener želi.
Dan kasnije Majnc je pobedio Duizburg sa 1:0. Usledila je serija od šest pobeda i jednog remija u prvih sedam Klopovih utakmica, čime je klub napravio odlučujući korak ka opstanku. Ono što je počelo kao hitno i privremeno rešenje pretvorilo se u sedmogodišnji mandat.
Klop je vremenom nadogradio Frankovu rigidniju strukturu. Zadržao je agresivnu i organizovanu odbranu kao osnovu, ali je igračima dao više slobode i ubrzao napad odmah po osvajanju lopte. Posle dva bolno propuštena plasmana, 2004. godine odveo je Majnc u Bundesligu prvi put u istoriji kluba.
Iz te odluke kasnije je izrasla čitava trenerska škola. Klop je preko Borusije Dortmund stigao do Liverpula, osvajao Bundesligu, Ligu šampiona i Premijer ligu, ali je osnovna ideja ostala prepoznatljiva: kompaktan blok, agresivan pritisak i napad odmah posle oduzimanja lopte.
Dakle, srž priče jeste istinita. Majnc nije našao odgovarajućeg, dostupnog i platežno dostižnog trenera za povratak Frankovom sistemu, pa je posao poverio igraču koji ga je najbolje razumeo.
Preterivanje je tvrdnja da niko drugi u Nemačkoj nije poznavao zonu ili ravnu četvorku. Još veće pojednostavljenje bilo bi reći da je Klop izabran samo zato što se „sećao treninga“.
Izabran je jer je već bio trener pre nego što je zvanično postao trener – lider, student taktike i čovek koji je znao kako Majncu da vrati izgubljeni identitet.