ZLATNI PROZOR ZA ZAVRŠNICU ILI OSVAJANJE EVROLIGE JE PROPUŠTEN: Večiti za 4 sezone u ulogama bogataša nisu mogli ni do F4, sada gotovo svi rivali imaju nenormalno para!
Imali su realno beogradski velikani novca u svojim budžetima da mogu da smatraju sebe u deset najbogatijih u Evroligi, sada je taj voz prošao pa je plasman u plej-in ili dalje ponovo iznenađenje, a obrnuto više nije neuspeh i kiks.
Srpska klupska košarka od 2022. godine imala je gotovo sve što je decenijama priželjkivala dva predstavnika u Evroligi, pune tribine Beogradske arene, rekordne prihode, sve veće budžete i mogućnost da dovodi igrače koji su ranije delovali nedostižno.
Gledano iz današnje perspektive, upravo je period od 2022. do 2026. bio savršeno vreme da Partizan ili Crvena zvezda odu na Fajnal-for, a možda čak i napadnu titulu prvaka Evrope.
Težinu propuštene prilike dodatno povećava činjenica da su večiti svoj finansijski uspon započeli u trenutku koji je bio povoljniji nego današnja situacija u Evroligi. Od 2022. godine u takmičenju nema ruskih velikana CSKA, Zenita i Uniksa, klubova koji su godinama zauzimali mesta u vrhu, dovodili najskuplje igrače i predstavljali ozbiljne konkurente za plej-of i Fajnal-for. Njihovim odsustvom otvoren je prostor koji su Partizan i Zvezda mogli da iskoriste.
Četiri sezone kasnije, međutim, najveći uspeh ostao je Partizanov dolazak na jednu pobedu od završnog turnira 2023. godine. Od ukupno osam pojedinačnih evroligaških sezona večitih u tom periodu, samo jedna je završena u plej-ofu, dve su okončane već u prvoj utakmici plej-ina, dok u preostalih pet nije bilo plasmana u postsezonu.
NOVAC KAKAV VEČITI RANIJE NISU IMALI
Partizanov finansijski uspon postao je potpuno vidljiv u sezoni 2022/23, kada su ukupni rashodi kluba iznosili oko 14,5 miliona evra. Budžet je naredne godine porastao na 20 miliona, zatim na približno 23 miliona, dok je za sezonu 2025/26. predsednik Ostoja Mijailović objavio rekordnih 27 miliona evra. Reč je o ukupnim klupskim budžetima, a ne samo o platama igrača, ali je trend rasta nesporan.
Crvena zvezda je veoma brzo odgovorila. Dolascima Luke Vildoze i Fakunda Kampaca već tokom sezone 2022/23. pokazala je da više ne želi da se zadovoljava ulogom autsajdera. Za sezonu 2023/24. objavljen je budžet od oko 15,8 miliona evra, da bi godinu dana kasnije porastao na između 20 i 22 miliona. I u sezoni 2025/26. kompletni troškovi kluba bili su projektovani na približno 20 miliona evra.
Metodologije obračuna nisu uvek identične, pa se brojke ne mogu porediti do poslednjeg evra. Ipak, nema dileme da su oba kluba ušla u finansijsku eru kakva ranije nije postojala i da su narednih godina formirani najskuplji timovi u njihovim istorijama.
POJAČANJA KOJA SU MENJALA OČEKIVANJA
Partizan je oko Kevina Pantera, Zeka Ledeja i Matijasa Lesora okupio Dantea Egzuma, Džejmsa Nanelija i Joanisa Papapetrua. Kasnije su stizali Pi-Džej Doužer, Frenk Kaminski, Bruno Kaboklo i Mateuš Ponitka, a zatim je 2024. praktično promenjena čitava ekipa, što je gotovo nezapamćeno u istoriji sporta, ali to samo govori koliko je veliko ime Željko Obradović.
U Beograd su tada došli Karlik Džons, Sterling Braun, Ajzak Bonga, Brendon Dejvis, Tajrik Džons, Ife Lundberg, Frenk Ntilikina i Dvejn Vašington. Sledećeg leta potpisani su i igrači poput Džabarija Parkera, Šejka Miltona, Nika Kalatesa i Bruna Fernanda. Sam spisak imena pokazivao je da cilj više nije samo učestvovanje.
Zvezda je u istom periodu dovodila Kampaca, Vildozu, Filipa Petruševa i Nemanju Nedovića, a potom Miloša Teodosića, Šabaza Nejpira, Adama Hangu, Rokasa Gedraitisa, Džoela Bolomboja i Majka Tobija. Usledili su Kodi Miler-Mekintajer, Ajzea Kenan, Nikola Kalinić, Čima Moneke, Džordan Nvora i Džered Batler.
To više nisu bili timovi napravljeni da iznenade bogatije rivale. Bili su to sastavi od kojih se očekivalo da se ravnopravno bore sa evropskom elitom.
PARTIZAN JE BIO NA KORAK – I NIKADA SE NIJE VRATIO
Prva Partizanova sezona po povratku u Evroligu ostala je merilo za sve što je usledilo. Crno-beli su ligaški deo završili sa učinkom 20-14, a u četvrtfinalu su napravili brejk u obe utakmice protiv Reala u Madridu i poveli sa 2:0.
Masovna tuča pred kraj drugog meča, suspenzije i povrede potpuno su promenile tok serije. Partizan nije iskoristio dve meč-lopte u Beogradu, a zatim je u odlučujućoj utakmici u Madridu ispustio čak 18 poena prednosti. Real je pobedio sa 98:94, postao prvi klub koji je u evroligaškom plej-ofu preokrenuo 0:2 i kasnije osvojio titulu.
Biti jednu pobedu od Fajnal-fora predstavlja ogroman uspeh, posebno u povratničkoj sezoni. Problem je što se Partizan tom nivou više nije približio.
U sezoni 2023/24. završio je na 11. mestu sa učinkom 16-18, za jednu poziciju ispod plej-ina. Isti broj pobeda ostvario je i naredne godine, kada je bio 12, iako je imao rekordni budžet i potpuno rekonstruisan tim. Sezona 2025/26. završena je učinkom 16-22, velikom krizom, odlaskom Željka Obradovića i zakašnjelim buđenjem pod Joanom Penjarojom.
Partizan je, dakle, posle istorijske 2023. tri uzastopne godine ostajao čak i bez postsezone.
ZVEZDA DVA PUTA ISPISALA ISTORIJU – I DVA PUTA STALA NA ISTOM MESTU
Crvena zvezda je sezonu 2022/23. završila sa solidnih 17-17, ali je veliki deo takmičenja igrala bez najvećeg pojačanja. Kampaco zbog zabrane registracije nije mogao da nastupa u Evroligi do početka marta.
Zvanično, kazna je izrečena zbog teških kršenja finansijskih pravila Evrolige. Tadašnji predsednik Zvezde Nebojša Čović istovremeno je tvrdio da je Zoran Savić, nekadašnji košarkaš crveno-belih i tadašnji sportski direktor Partizana, vodio kampanju protiv Zvezde i kontaktirao ljude iz Evrolige. To je ostala Čovićeva tvrdnja, a ne zvanično utvrđen razlog kazne.
Naredna sezona bila je potpuni evropski promašaj. Tim sa Teodosićem, Nejpirom, Hangom i Gedraitisom završio je na 16. mestu sa samo 11 pobeda i 23 poraza.
Zatim su usledile dve statistički istorijske sezone. Zvezda je 2024/25. ostvarila rekordnih 18 pobeda, ali je završila tek deseta i već u prvoj utakmici plej-ina izgubila od Bajerna posle produžetka – 97:93. Posebno boli činjenica da je posle 26 kola imala skor 16-10, a zatim završila ligaški deo sa samo dve pobede u poslednjih osam utakmica.
Godinu dana kasnije rekord je ponovo oboren – 21 pobeda u 38 kola. Ipak, Zvezda je ponovo bila deseta, a Barselona ju je u prvom meču plej-ina savladala sa 80:72. I tada je završnica bila problematična: posle skora 16-10 i pet uzastopnih pobeda, crveno-beli su poslednju trećinu takmičenja odigrali sa negativnim učinkom 5-7.
Oba beogradska kluba imala su i prednost koju novac ne može jednostavno da kupi – Beogradsku arenu. Partizan i Zvezda redovno su bili među najgledanijim evropskim klubovima, utakmice su igrane pred više od 18.000 ljudi, a večiti derbi iz sezone 2025/26. privukao je 21.854 gledaoca, što ga svrstava među najposećenije mečeve u istoriji moderne Evrolige.
The 20-team lineup that will compete in the 2026-27 EuroLeague season #EveryGameMatters pic.twitter.com/mq4oqkuqm8
— EuroLeague (@EuroLeague) June 26, 2026
EVROPA VIŠE NE ČEKA VEČITE
Najveći problem za Partizan i Zvezdu jeste što je period u kojem su njihovi budžeti naglo rasli istovremeno pokrenuo i mnogo veću finansijsku revoluciju širom Evrope. Ono što je 2022. predstavljalo ogromnu investiciju, četiri godine kasnije više nije dovoljno da garantuje ni mesto među deset najboljih.
Hapoel iz Tel Aviva doveo je Vasilija Micića za platu od oko 5,6 miliona evra po sezoni, dok Kendrik Nan u Panatinaikosu i Saša Vezenkov u Olimpijakosu takođe imaju ugovore koji sami vrede kao značajan deo nekadašnjih kompletnih budžeta večitih. Dubai je već u prvoj evroligaškoj sezoni raspolagao budžetom od oko 16 miliona evra, a projekat iz Emirata nema problem da ga dodatno povećava.
Čak je i ASVEL pokušao preko noći da postane jedan od najbogatijih klubova u Evropi. Prvobitni plan Tonija Parkera podrazumevao je rekordni budžet od čak 59 miliona evra, uz astronomske ugovore za Silvena Franciska, Armonija Bruksa i Danijela Tajsa. Taj projekat je u međuvremenu doveden u pitanje jer ključni investitor nije pružio dovoljne finansijske garancije, pa je francuskom regulatoru predstavljen rezervni budžet od oko 24 miliona. Ipak, sama činjenica da je ASVEL pokušao da napravi takav skok pokazuje u kom pravcu ide tržište.
Ni Žalgiris više nije klub koji opstaje samo zahvaljujući tradiciji, školi i pametnom skautingu. Litvanski velikan je za sezonu 2025/26. objavio rekordni budžet od 21,7 miliona evra, od čega je 14,4 miliona bilo namenjeno igračima i stručnom štabu. Nakon uspešne sezone, grad Kaunas odlučio je da godišnju pomoć dodatno poveća za još milion evra. Klub je zatim uspeo da vrati i Jonasa Valančijunasa ugovorom čija se vrednost procenjuje na oko pet miliona za dve godine.
To je možda najbolji pokazatelj onoga što čeka večite. Žalgiris je dugo predstavljao model kluba koji Partizan i Zvezda mogu da nadmaše većom publikom, većim tržištem i većim ulaganjem. Sada i Litvanci imaju budžet na nivou beogradskih klubova, podršku grada, pune tribine i mogućnost da dovode igrače iz NBA lige.
Pored njih rastu Valensija, Pariz, Monako, Dubai i Hapoel, dok tradicionalni velikani Panatinaikos, Olimpijakos i Fenerbahče nastavljaju da povećavaju potrošnju. Evroliga je već proširena na 20 ekipa i 38 kola, a razmatra se dalje povećanje broja učesnika. Više utakmica znači više putovanja, više povreda i još veću potrebu za skupim i širokim rosterom.
PROZOR JOŠ NIJE ZATVOREN, ALI POSTAJE SVE UŽI
Neuspeh nije to što nijedan srpski klub nije osvojio Evroligu – takav rezultat se ne može zahtevati niti garantovati bilo kakvim budžetom. Problem je što su najskuplje generacije večitih, uz možda najbolju domaću atmosferu u Evropi, zbirno donele samo jedan plasman među osam najboljih.
U međuvremenu je Evroliga proširena na 20 timova i 38 kola, a pojavili su se novi finansijski moćni projekti poput Dubaija i Hapoela. Svake godine sve više klubova može da plati vrhunske igrače, dok je prostor za greške sve manji.
Zato će period od 2022. do 2026. ostati upamćen kao najveća propuštena prilika srpske klupske košarke. Partizan je jednom bio na korak od Fajnal-fora, Zvezda je dva puta obarala sopstvene rekorde, novac i velika imena nisu nedostajali – ali se evropski san Beograda svaki put završavao mnogo ranije nego što su ulaganja i ambicije obećavali.
