OVA ANEGDOTA NAJBOLJE OSLIKAVA KO JE DUŠKO VUJOŠEVIĆ: „Ja mu tražim da izvadi igrača, on izvadi mene“!
Šćepanović i on imali poseban odnos!
Košarkaški svet i dalje se oprašta od Duška Vujoševića, najtrofejnijeg trenera u istoriji Partizana, koji je preminuo 8. aprila u 67. godini posle duge i teške bolesti.
U danima tuge, brojni bivši igrači i saradnici dele uspomene na legendarnog stručnjaka, a posebno emotivno bilo je i uoči meča Evrolige između Partizana i Žalgirisa.
O posebnom odnosu sa Vujoševićem govorio je za Mozzart Sport bivši igrač i trener crno-belih Vlado Šćepanović, ističući da ih je povezivao sličan temperament i mentalitet.
„Taj specifičan odnos proizilazio je iz tog našeg zajedničkog mentaliteta, tog crnogorskog podneblja iz kog potičemo. Ponos, tvrdoglavost, jaka ličnost, ponekad i više nego što treba. Zbog toga smo često na treninzima i utakmicama ulazili u rasprave, isključivo košarkaške prirode. Ja sam imao svoje mišljenje, on svoje“, rekao je Šćepanović
Kod Vujoševića ovo nije moglo da prođe
Prisetio se i jedne upečatljive situacije iz igračkih dana, koja najbolje oslikava njihov odnos pun poverenja i direktnosti.
„Sećam se jedne situacije, kada sam se iznervirao na terenu na jednog saigrača, tražio sam izmenu i rekao mu: „Vadi ga iz igre, izgubićemo utakmicu zbog njega.“
On traži izmenu i izvadi mene.
Sedim na klupi, a on mi kaže da ne mogu tako da se ponašam. Nije prošlo ni dvadeset sekundi, okrene se i kaže: „Ajde, ulazi nazad, idiote, jedini ti možeš ovo da dobiješ.“
Takav je bio naš odnos, pun poverenja.
Znao je sa mnom na čemu je, znao je da ponekad reagujem impulsivno, ali i da sam neko ko će na kraju preuzeti odgovornost. To poverenje koje mi je dao bilo je bezrezervno, a ja sam znao da ga vratim.“
Šćepanović je potom govorio i o trenutku kada je saznao za smrt svog nekadašnjeg trenera.
„Šokirao sam se kada sam dobio vest da je preminuo. Iskreno, nisam očekivao. Znao sam da je bolestan i da je u bolnici, ali nisam znao niti očekivao da je stanje toliko ozbiljno, da može tako naglo da se pogorša i dovede ga u životnu opasnost.
Nažalost, desilo se ono čega su se pribojavali mnogi njegovi bivši igrači, prijatelji i ljudi koji su mu bili bliski u svakom smislu, kao sagovorniku, kao prijatelju, kao nekome ko se izvanredno razumeo u književnost, umetnost i život uopšte.
Mnogo je ljudi koji su ga iskreno cenili.“
Ove reči još jednom potvrđuju koliki je trag Duško Vujošević ostavio, ne samo u košarci, već i u životima ljudi sa kojima je radio.