O OVOME SE U ZVEZDI DUGO ĆUTALO: Slaviša Stojanović napustio meč, igrači mislili da je otišao iz kluba!
Po sredi bili ozbiljni zdravstveni problemi!
Crvena zvezda je 2014. godine uspela da prekine višegodišnju dominaciju Partizana u domaćem fudbalu i posle dugog posta ponovo se domogne titule prvaka Srbije.
Ekipa koju je sa klupe predvodio Slaviša Stojanović ostala je upamćena kao jedna od najvoljenijih generacija među navijačima, naročito u novijoj istoriji kluba, a akteri te sezone i danas se vraćaju na okolnosti u kojima je osvojen šampionski trofej.
Zbog toga su Crvena zvezda i kompanija Mocart uradili serijal posvećen toj generaciji koji nosi naziv „Naša Zvezda prva(k) ponovo“.
Ta šampionska sezona Crvene zvezde ostala je upisana zlatnim slovima u klupskoj istoriji, ali je iza tog uspeha stajao i ogroman pritisak, koji je tadašnji trener Slaviša Stojanović platio zdravljem.
Jedna od najtežih epizoda te sezone dogodila se na gostovanju Čukaričkom na Banovom brdu, gde su crveno-beli poraženi sa 2:0. Upravo taj meč, kako je otkriveno u ovom serijalu, umalo je imao ozbiljne posledice po Stojanovićevo zdravstveno stanje.
Sve je počelo još pre početka utakmice. Trener Zvezde je, uprkos savetima lekara, odlučio da predvodi ekipu.
– Ja sam pre utakmice sa Čukaričkim sa doktorom Popićem otišao na nekakve preglede, gde nije bilo baš bajno i sjajno sve skupa. I preporuka je bila da ja tu utakmicu ne vodim. Meni to nije dolazilo u obzir. Tako da, ja sam izašao da tu utakmicu vodim, naravno, da budem sa ekipom – počeo je priču Stojanović.
Dodatni stres usledio je na samom stadionu, gde su uvrede sa tribina bile intenzivne i lične.
– Onda sećam se na Čukinom stadionu, jer su veoma blizu tribine iza klupe… Bilo je od strane nekih dva-tri čoveka jedno strašno vređanje. Strašno vređanje do te mere da je, koji je inače miran, moj asistent Bratislav Živković ustao i hteo da se fizički obračuna sa tim nekim ljudima. Ja nisam hteo da se upuštam u te stvari. I to me je nekako još dodatno pogodilo, jer su se pominjale razne stvari koje ni blizu nisu bile istinite i stvarnost i realnost. Od nekakvih finansijskih stvari do, znate kakav je već vokabular ljudi koji dolaze na stadion.
Stres i zdravstveni problemi kulminirali su tokom pauze između dva poluvremena.
– Imao sam nekakvu reakciju u poluvremenu i tad mi je doktor zabranio da izađem vani. Da ne izlazim bukvalno vani na drugo poluvreme. I tu sam izašao, utakmica se izgubila, onda još tri puta teže sve skupa pada.
Igrači u tom trenutku nisu znali šta se dešava. Marko Petković, koji je bio na klupi, opisao je konfuziju i paniku koja je zavladala.
– Pa ja sam bio na klupi tu utakmicu i jednostavno kad su kola krenula nizbrdo u prvom napadu njihovom… Mi smo tu čak imali i podršku navijača do kraja utakmice. Ne mogu sad da se setim stvarno dal’ smo išli kod njih, nismo išli, šta je bilo. Sećam se da Slaviše nije bilo u drugom poluvremenu tu. Ali u tom trenutku ti ne znaš, ja kao igrač na klupi nisam ni bio u svlačionici, ne znam šta se dešava – ispričao je Petković i dodao:
– Ja ne znam da li je on… meni ne pada na pamet uopšte da je njemu pozlilo. Prva stvar koja je meni, za koju sam ja pomislio, da je možda čovek otišao više, ne može da gleda i da je otišao iz kluba. Međutim, onda kasnije kad se završi utakmica čuješ da je on čovek završio u bolnici. To dovoljno govori o stepenu panike koja je bila tada kod nas i pritiska. I svega što se dešava. Što nije normalno da posle nekog rezultata fudbalske utakmice ti na poluvremenu završavaš u bolnici.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Ni sam Stojanović nije mogao da sakrije težinu situacije, a po povratku na Marakanu usledio je otvoren razgovor sa ekipom.
– Mislim, ja ne mogu da sakrijem ono što se dešavalo u garderobi. Pa kad ja moram sa doktorom da odem u neku drugu prostoriju pa da on meni pomogne i tako dalje, tako dalje. To se ne može sakriti i tu onda postane nekako sumnja da nešto ipak nije okej – rekao je bivši trener Zvezde i zaključio:
– Nije bilo jednostavno. Tačno je to, kako sam ti rekao, šta ovo treba. Ja sam se posle te utakmice, stvarno mi je bilo došlo, ono kako se kaže, do grla. Popričao sa igračima posle povratka na stadion, na našem stadionu, u garderobi. Iskreno sam im rekao, ne znam šta će da bude. Ovako više ne može, il’ ćemo nešto da se promeni, il’ ćemo mi nešto da premerimo ili jednostavno trebamo da donesemo nekakve odluke.

