– Na prvom mestu da se zahvalim što ste došli na moje predstavljanje. Mislim da smo se poslednji put videli pre malo više od 10 godina. Za sve vreme želim da kažem, bez obzira koliko daleko bio, pratio sam naš fudbal i dešavanja u sportskom sektoru i struci. Čast mi je i zadovoljstvo što mogu da budem ovde i predstavljam reprezentaciju. Od ovog momenta, želim da dam vama mikrofon, da pokušam da odgovorim najbolje što mogu na sva vaša pitanja, da započnemo saradnju na taj način, mislim da je jako bitna komunikacija koju treba da imamo u budućnosti i zato želim da vam kažem da je za nas reprezentaciju, tim, bitna vaša podrška.
Dodao je o svom dolasku:
– Faktički, mislim da je ključna stvar bila dolazak Branka Radujka i Lazetića u Madrid, to je prvi put da sam video da postoji mogućnost. Od tada je sve išlo u pravcu u kojem sam priželjkivao, a nikada se okolnosti nisu bile uklopile. Jeste možda kada je selektorsko mesto bilo upražnjeno bilo kontakta i ranije, ali je sada uspelo da se uklopi i da sam ja slobodan i da se tražio selektor. Koliko mi je trebalo? Ja sam to shvatio kao svoju dužnost. Rekli ste da situacija nije laka što se tiče plasmana na SP.
– Međutim, ja to shvatam kao izazov, kao dužnost. Kada sam odlučio i video sam da je momenat da sa grupom igrača iz drugih generacija, da je ovo poslednji trenutak da radimo zajedno i da težak izazov pretvorimo u šansu i prednost i da nastavimo dalju saradnju. Nisam mogao da propustim ovaj trenutak. Karijere su kratke, 10 godina je dugačak period za njih. Od trenutka kada se sve objavilo i zvanično, podrška igrača je ono što sam tražio.