„Pocepali smo tu stranicu gde je pisao o njegovom otkazu i pobegli koliko nas noge nose“
Teoman Alibegović, nekadašnji košarkaš zlatne generacije iz Bormija i svedok vremena kada je košarka bila više od igre, govorio je za hrvatski „Tportal“ o svom pogledu na igru, prošla vremena i liku Svetislava Pešića.
U njegovom tonu oseća se nostalgija za nekadašnjim Sarajevom, asfaltom i košarkaškim mrežicama, ali i ponos čoveka koji je bio deo epohe u kojoj se u košarku verovalo kao u nešto sveto. Danas, kao simbol slovenačke košarke, Alibegović kroz sećanja oživljava i priču o tome kako su se ljubav, rad i upornost pretvorili u istoriju.
Govoreći o usponu nemačke košarke, Alibegović je istakao da je sve počelo dolaskom Pešića posle Bormija 1987. godine. „To šta je napravio Pešić kad je stigao tamo – nešto je neverovatno“, rekao je, objašnjavajući da je za samo nekoliko godina od amaterskog tima stvorio evropskog šampiona. Pešić je, dodao je, uneo sistem, disciplinu i viziju koja je potpuno promenila nemački pristup košarci.
Prisetiо se i perioda kada ga je Pešić pozvao u „nepoznatu“ Albu iz Berlina, dok je još igrao za Fortitudo iz Bolonje. Taj potez označio je prekretnicu – ubrzo su, uz dolazak Saše Obradovića, počeli da igraju bržu, moderniju košarku, osvajajući Kup Radivoja Koraća, prvi evropski trofej u istoriji nemačke klupske košarke. „Saša je podigao ritam i od ekipe koja je postizala 50 ili 60 poena počeli smo da dajemo 90 ili 100“, rekao je Alibegović, dodajući da su u finalu pobedili Tanjevićev Stefanel i time upisali istorijski uspeh.
Govoreći o Pešiću, Alibegović ga je opisao kao trenera koji nikada nije birao lak put i koji je, i pored sukoba i tvrdog karaktera, uvek bio fer i dosledan. „Pešić je čovek koji sve što je u životu radio, radio je težim putem… Uvek je bio tvrd, ali i maksimalno fer“, rekao je.
On dobija otkaz, mi bežimo glavom bez obzira
Priseto se i anegdote iz 1987. godine, kada je Pešić dobio otkaz.
„Bosna ga je oterala u proleće 1987. godine i tražio je klub. Trebalo je da ode u Slobodu. Sećam se da smo u Kraljevu igrali kvalifikacije za SP. Na povratku za Sarajevo Pešić je vozio nas četvoricu u Golfu – Radenka Dobraša, Samira Avdića, Dževada Alihodžića i mene. Neko od nas kupio je beogradski Sport i mi vidimo da je Bosna dala otkaz Pešiću. Sva četvorica smo ostali u šoku. Niko mu nije smeo reći. Držimo te novine, skrivamo ih. Piš-pauza i svi ćutimo. Niko ne govori ništa. Kada smo stigli u Sarajevo, bacili smo tu stranicu i pobegli koliko su nas noge nosile. Te večeri klub ga je i zvanično smenio, a on o tome nije imao pojma dok mu nisu rekli“, podelio je ovu anegdotu Alibegović.
Nakon ovoga usledio je odlazak u Bormio i praktično ispisivanje istorije.
„Bez posla, praktično ponižen, odveo nas je na Svetsko prvenstvo – i postali smo prvaci sveta“, ispričao je Alibegović, zaključujući da je upravo ta upornost ono što čini suštinu Pešićevog fenomena.