Ofer Janaj, vlasnik Hapoela iz Tel Aviva, govorio je za „BasketNews“ o planovima svog kluba pred ulazak u Evroligu, izazovima sa kojima se suočavaju zbog rata u Izraelu, ali i o problemima koje vidi u trenutnoj strukturi evropske košarke.
Zbog ratnog stanja, Hapoel razmatra privremeno preseljenje baze u Bugarsku, dok bi nastupao u drugom regionalnom takmičenju.
– Želim da izgradim tim koji će biti na vrhu Evrolige. Planiramo da tim baziramo u Sofiji dok se rat ne završi, a potom da se vratimo u Izrael. To smeta. Vodio sam razgovore sa zabrinutim igračima prethodne nedelje. Nije više ni pitanje sigurnosti – rekao je Janaj.
On je zatim otkrio i alternativni plan za narednu sezonu:
– Nadam se da će se rat ubrzo završiti, ali imamo i plan B. A to je da ćemo igrati u Sofiji i da ćemo nastupati u ABA ligi umesto u izraelskom šampionatu! Moramo da se zapitamo koja je uloga druge lige ako imamo Evroligu kao glavnu. Svi će reći da moraš da igraš na domaćem tržištu jer navijači su lokalni i žele da te vide protiv lokalnih rivala. Ali ako taj nivo nije dovoljno dobar, možda to nije dobro mesto. Imamo tri tima evroligaškog nivoa, dva iz BCL i onda ostali nisu dobri. Naša liga nije dobra kao ACB. Želim da popravim izraelski šampionat, mislim da znam i kako, ali do tada ABA liga. Tamo ćemo imati četiri tima iz Evrolige, Hapoel, Dubai, Partizan i Zvezdu. Dakle, već je nivo bolji.
Osvrnuo se i na finansijske razlike u svetskoj košarci, ističući da igrači sve češće odlaze u Japan zbog boljih uslova.
– Izgubio sam divnog igrača, Markusa Fostera, koji je otišao u Japan za 1,5 miliona dolara. U Japanu su TV prava 400 miliona dolara. A liga tamo je daleko manje interesantna od Evrolige ili Evrokupa. A ta dva takmičenja zajedno zarađuju manje od 60 miliona dolara od TV prava. I ta suluda brojka je rezultat niza loših poslovnih odluka. Zaista se nadam da će Evroliga uspeti da promeni kurs. Ako ne, desiće se da za dve-tri godine više ne bude Evrolige. Kada oni naprave korak napred, Evroliga je gotova. Osim ako se ne napravi liga od 24 tima. Ali, ako imaš toliko učesnika, ne možeš da igraš i domaće lige koje bi trebalo da postanu nešto nalik razvojnim ligama.
Janaj smatra da Evroliga pogrešno bira partnere i time gubi velike finansijske potencijale.
– Naravno. Prave neke sulude ugovore. Ako bi se Evroliga odrekla partnerstva sa IMG i ode kod najvećih platformi – Netfliks, Dizni… – zaradili bi barem kao Japan, 400 miliona dolara.
Dotakao se i vizije razvoja Hapoela i tržišne vrednosti tima u budućnosti:
– Ono što njemu najviše smeta je vrednost NBA timova. Lejkersi su prodati za 10 milijardi dolara. Hapoel bi za pet godina trebalo da vredi 1,5 milijardi evra. Ako ne bude tako, znači da smo nešto radili pogrešno.
Pomenuti su i primeri klubova koji su uspevali da se probiju do samog vrha evropske košarke a da nisu bili vlasnici takmičenja:
– Jedan je Monako koji ne plaća porez i ekstremno je bogat. To je anomalija. Drugi je Partizan, 2010, kao i Sijena koja više ne postoji. Očigledno je da takmičenje nije jednako. Igrači ne žele da igraju za tim koji nema šansu. A mi pravimo tim koji će imati šansu.
Na kraju razgovora, govorio je o modelu finansiranja klubova u zavisnosti od tipa licence i eventualnog prelaska u buduću NBA Evropu.
– Timovi sa A Licencama ne plaćaju učešće. Ali, ako odu u NBA Evropu, moraju da plate 50 miliona evra. Timovi sa B licencama plaćaju da bi igrali, ali i 5 miliona ako bi napustili ligu. Srpski timovi plaćaju samo 750 hiljada evra, a 5 miliona ako žele da odu. Dubai plaća 12 miliona po sezoni i 5 miliona ako želi da promeni takmičenje. A Hapoel i Monako ne plaćaju ni da igraju, ni ako žele da odu – zaključio je Janaj.