PIKSI RUŠI REKORDE I PIŠE ISTORIJU: Novi uspeh našeg selektora!
U noći koju je het-trikom obeležio Aleksandar Mitrović i protiv Andore 100. put obukao dres sa najdražim grbom, istorija je ispisana i na klupi najboljeg državnog tima!
Dragan Stojković postao je selektor sa najviše utakmica u istoriji našeg fudbala! I to od 1920. godine i prvog meča koji je naša reprezentacija odigrala, protiv Čehoslovačke u Antverpenu. Od 24. marta 2021. godine i prvog meča sa Republikom Irskom u kvalifikacijama za Prvenstvo sveta u Kataru do 10. juna 2025. godine i duela sa Andorom u Leskovcu, Dragan Stojković je predvodio Orlove 52 puta i tako nadmašio legendarnog Ivicu Osima (51) po broju utakmica na klupi državnog tima. Samo na klupi Srbije odavno je najdugovečniji, daleko duže od Radomira Antića i Siniše Mihajlovića.
Dragan Stojković je u 52 utakmice, ostvario 25 pobeda i tako se primakao Osimu koji ima dve pobede više, odnosno Santraču sa bilanskom od 26 pobeda. Piksi je zabeležio još 14 remija i 13 poraza uz gol razliku 86:56 a Ivica Osim za 51 utakmicu ima skor 27 pobeda, 10 remija i 14 poraza. Sledeći na listi je Slobodan Santrač sa bilansom 43 utakmice, 26 pobeda, 10 remija i sedam poraza. Podsećanja radi, Dragan Stojković je vlasnik još jednog rekorda – jedini je u istoriji srpskog fudbala koji je upisao nastup na Svetskom i Evropskom prvenstvu kao igrač i selektor!

Ko je mogao da pretpostavi da će 35 godina od istorijske utakmice u Veroni i pobede protiv Španije na Prvenstvu sveta u Italiji, kada je Dragan Stojković posle čarolija na terenu leteo u zagrljaj upravo Ivice Osima, sada u ulozi selektora nadmašiti rekord čoveka kome se divio.
“Naravno da u tom trenutku nisam razmišljao da bih ikada u životu mogao da budem selektor svoje zemlje. Život je čudan, čini nas drugačijim i donosi nam izazove koje nismo očekivali. Sticajem okolnosti bavim se trenerskim poslom već 17 godina, a poslednje četiri godine sedim na klupi državnog tima i presrećan sam što predstavljam Srbiju u toj odgovornoj, ali pre svega privilegovanoj ulozi. E sad, da ću nadmašiti Osimov rekord, nisam mogao da zamislim ni u najluđim snovima. Daleko od toga da sam brojao utakmice. Štaviše, iznenadili ste me tim podatkom. Na kraju krajeva, brojevi su egzaktni i ne mogu da lažu. Svakako da mi godi. Trudiću se i dalje da zajedno sa svojim igračima doprinosim jačanju ugleda srpske reprezentacije na međunarodnom nivou. Nema veće radosti i lepše satisfakcije za jednog selektora od plasmana na veliko takmičenje. Sada želimo korak dalje. Da napravimo nešto veliko. Hoćemo rezultat koji će zauvek ostati upisan u analima srpskog reprezentativnog fudbala.“
Stojkovića je tokom igračke karijere pratio glas Osimovog ljubimca:

„Ne bežim od toga, čak verujem da je zaista bilo tako, mada on to nikada ne bi priznao. Imali smo sličan karakter, voleo je igrače s pobedničkim mentalitetom. Sve sam umeo da vratim igrama, golovima, zalaganjem i profesionalnim odnosm na treniznima i utakmicama. Nikada nisam pokušao da zloupotrebim te privilegije i da radim stvari zbog kojih bi Švabo kasnije imao problema. Mnogo sam ga cenio kao stručnjaka, jer sam tek kod njega počeo da shvatam neke detalje o taktici. Zona, sistem, zahtevi igre… Osim je znao posao i fantastično je umeo da izbalansira tim. Nije dobro kad imaš deset znalaca na terenu. Mora neko i da trči.“
„Često me pitaju za proslavu prvog gola protiv Španije. To je bila moja podrška čoveku koji je tih dana bio na strašnom udaru javnosti. Videlo se da imamo štofa i da smo kadri za veliki rezultat. Međutim, Osima su napadali sa svih strana. Trpeo je niske udarce, a kap koja je prelila čašu dogodila se veče pre meča u Veroni. Napisali su da je popio 11 flaša viskija. Bio je strašno utučen, klonuo duhom, psihički razoren. Ceo svet mu se smučio. Rekao mi je: ‘sve mogu da razumem, ja sam čovek širokih shvatanja i otvorenog srca, ali ovo je prevršilo svaku meru’. Zagrljaj kod gola je najmanje što sam mogao da učinim da ga bar malo oraspoložim.“